Rođen je 532., u Chalon-sur-Saône, a umro 29. ožujka 592. bio je franački kralj Burgundije iz dinastije Merovinga, jedan od četvorice sinova kralja Klotara I. koji su po očevoj smrti podijelili njegovu državu. Guntram je bio treći najstariji, i drugi preživjeli, sin Klotara I. i njegove supruge Ingunde. Nakon očeve smrti 561. preuzeo je vlast nad četvrtinom države, odnosno teritorijem koji je uglavnom sadržavao Burgundiju, i imao prijestolnicu u Orleansu. Prema zapisima Grgura Turskog, Guntram se na samom početku vladavine nije previše razlikovao od članova svoje obitelji, poznatih po razvratu. Čudesno se obratio, iskreno se kajao za svoj rani grešni život te nastojeći pronaći iskupljenje kao ideal kršćanskog vladara koji pomaže svojim podanicima. U tome je uspio, sudeći po Grguru koji je za njega koristio izraz dobri kralj Guntram, osobno je  tvrdio kako je svjedočio čudima koje je učinio kralj.

Godine 567. je umro njegov brat Haribert I. te su preživjela braća podijelila njegovu teritoriju sa sjedištem u Parizu. Guntram je odbio ponudu Haribertove udovice Tedehilde koja je brakom htjela dobiti cijeli teritorij. 573. godine dolazi u sukob sa svojim bratom Sigebertom I., od Austrazije, te je potražio savez sa bratom Hilperikom I. od Neustrije. 575. godine raspao se savez, a Guntram se okrenuo protiv Hilperika, sada u savezu sa Sigebertom. Guntramov general Mumol pomogao je Sigebertu poraziti Hilperika.

Kad su godine 577. umrli Guntramovi sinovi Klotar i Hlodomir, Guntram je usvojio, odnosno kao svog nasljednika odredio Sigebertovog sina Hildeberta II. Međutim, već 583. se Hildebert II. okrenuo protiv svog strica u savezu sa Hilperikom. Sukob je privremeno obustavljen završen Hilperikovom smrću 584. nakon čega je Guntram bez uspjeha pokušao osvojiti Septimaniju na jugu. Sljedeće godine je, pak, uspješno ugušio ustanak Gundowalda, samozvanog sina kralja Klotara I. Nakon što je preživio pokušaj atentata, koga je bila organizirala Hilperikova udovica Fredegunda, neprijateljstva s preostale dvije franačke države su prestala sklapanjem sporazuma iz Andelota 587. Preostale godine života Guntram je proveo nastojeći bez uspjeha osvojiti Septimaniju i, s nešto više uspjeha, pokoriti Bretonce pod kraljem Warochom. Nakon njegove smrti 592. kraljevstvo mu je naslijedio Hildebert II.

Proglašen je svecem i sahranjen u šalonskoj katedrali. Odmah nakon smrti je proglašen svecem. Tijekom Reformacije hugenoti su oskvrnuli njegov grob, sačuavana je samo lubanja.

Sveti Prisk, Malko i Aleksandar, mučenici - Rodom su iz Cezareje u Palestini. Euzebije Cezarejski u svojoj Crkvenoj povijesti kaže o njima da su se sami prijavili kao kršćani u vrijeme Valerijanova progonstva. Bačeni   su   pred   zvijeri.   U  starini   ne postoje tragovi o njihovu štovanju.

Sveti Kastor i Dorotej, mučenici iz Tarza u Ciliciji. Vjerojatno se radi o istom Kastoru, koji je u Martirologiju spomenut 27. travnja.

Sveti Rogat, Sukces i šesnaestorica prijatelja, mučenici. Prema Rimskom martirologiju bili su afrički mučenici. Ne postoje o njima nikakvi izvorni podaci. U Šesnaestorici prijatelja Delehave pokušava  otkriti  mučenike  iz Saragose.