Papa Franjo u propovijedi tijekom mise u Domu Sv. Marte 28. veljače, razmatrajući ponovno savjete iz Knjige Sirahove, potaknuo je da promijenimo srce i obratimo se Gospodinu. Nitko od nas nije siguran kako će i kada završiti njegov život.

Potrebno je zaustaviti se, postati svjesni svojih promašaja, znati da kraj može doći u svakom trenutku i ne živjeti misleći da je Božje suosjećanje beskonačno, jer to je opravdanje za ono što se želi, rekao je Papa, prenosi Vatican News.

Mudrost je svakodnevna stvar, rađa se iz razmišljanja o životu i preispitivanja kako se živjelo. Dolazi u slušanju savjeta, poput onih iz Knjige Sirahove koji nalikuju na upute oca sinu i djeda unuku. Nemojte slijediti svoj nagon i snagu, slijedeći strasti svoga srca. Svi imamo strasti. No, budite oprezni, vladajte strastima. Uzmite ih u ruke, strasti i sklonosti nisu loše stvari, one su, da tako kažemo, krv za provođenje mnogo dobrih stvari, no ako niste u stanju vladati svojim strastima, one će vladati vama.

Papa je istaknuo relativnost života i citirao stih psalma koji glasi: „Jučer sam prošao i vidio sam čovjeka; danas sam se vratio i više ga nije bilo". Nismo vječni, ne smijemo misliti da možemo činiti ono što hoćemo, vjerujući u beskrajno Božje milosrđe. Nemojte biti nepromišljeni i riskirati vjerujući da ćete se izvući. „Ah, uspio sam do sada, uspjet ću i dalje". Uspjeli ste, no sada više ne znate što će biti. Nemojte govoriti da je Božje suosjećanje veliko, da će vam mnoge grijehe oprostiti, i tako ići dalje, čineći ono što hoćete, rekao je Sveti Otac.

Nemojte čekati kako biste se obratili Gospodinu, nemojte čekati s obraćenjem, da promijenite i usavršite svoj život, te da izbacite iz sebe korov. Svi ga moramo ukloniti. Nemojte čekati da se obratite Gospodinu i ne odgađajte iz dana u dan, jer će iznenada izbiti Gospodnji gnjev.

Pozvavši da ne odgađamo promjenu svojega života, papa Franjo je potaknuo da se ne plašimo nego da budemo sposobniji vladati onim što nas uzbuđuje. Napravimo taj mali ispit savjesti svaki dan kako bismo mogli Gospodinu reći: Sutra ću pokušati da se to više ne dogodi! Dogodit će se možda malo manje, no uspjeli ste vladati, a ne da vama vladaju vaše strasti i mnoge stvari koje se događaju, jer nitko od nas nije siguran kako i kada će završiti njegov život. Tih će nam pet minuta na kraju dana pomoći da razmišljamo i da ne odgađamo promjenu srca i obraćenje Gospodinu. Neka nas Gospodin svojom mudrošću nauči ići tim putom, zaključio je Papa.

28. veljače 2019. - Pročelnik Kongregacije za kler kardinal Beniamino Stella

Kardinal Stella o slučajevima svećenika latinskoga obreda koji imaju dijete

Pročelnik Kongregacije za kler kardinal Beniamino Stella objasnio je smjernice toga dikasterija koje s primjenjuju u slučajevima svećenika latinskoga obreda koji imaju dijete.

Tema „djece svećenika" dugo je bila tabu, a posljedica je toga, posebno u prošlosti, bila ta da su ta djeca rasla ne poznajući i ne priznajući oca. Prošlih je dana u Rimu bio psihoterapeut Vincent Doyle, sin jednoga irskog katoličkog svećenika i utemeljitelj udruge „Coping International" koja se bavi zaštitom prava djece katoličkih svećenika u cijelom svijetu, prenosi Vatican News.

On, naime, želi izići iz anonimnosti te psihološki pomoći brojnim osobama rođenim u vezi između žene i svećenika. U nedavno danim intervjuima govorio je i o dokumentu Kongregacije za kler, koji je praktički za unutarnju uporabu, ali ga se pogrešno smatra ‘tajnim’, a koji se odnosi na ponašanje u takvim slučajevima. Postojanje je tih smjernica, koje Doyle poznaje od 2017. godine, kao i opće mjerilo što se tiče zaštite djece, potvrdio ravnatelj ad interim Tiskovnoga ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti.

Na tu se temu u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo kardinal Beniamino Stella, pročelnik Kongregacije za kler, i napomenuo da je nekadašnji pročelnik tog dikasterija kardinal Claudio Hummes prvi privukao pozornost Svetoga Oca, a tada je to bio Benedikt XVI., na slučajeve svećenika s nenavršenih 40 godina koji su imali djecu, te predložio da im se dispenza dade ne čekajući da navrše 40 godina, kako je bilo predviđeno tadašnjim odredbama.

Svrha je takve odluke bila, a i sada je, očuvanje dobra djece, odnosno pravo djece da osim majke kraj sebe imaju i oca. I papa Franjo, koji se u tom smislu već bio izjasnio dok je bio nadbiskup u Buenos Airesu, u razgovoru s rabinom Abrahamom Skorkom objavljenom u knjizi „Nebo i zemlja", bio je kategoričan: najveća pozornost svećenika treba biti usmjerena na dijete. Tu se ne misli samo na, iako potrebnu, ekonomsku potporu, nego na ono što mora pratiti rast djeteta, a to je prije svega roditeljska ljubav, odgovarajući odgoj, odnosno sve ono što obuhvaća odgovorno roditeljstvo, posebice u prvim godinama života, dodao je kardinal Stella.

Osvrnuvši se na spomenuti dokument naslovljen „Napomena o praksi Kongregacije za kler u odnosu na klerike s djecom", kardinal je objasnio da je riječ o radnom dokumentu na koji se valja osloniti kada dođe do takvih situacija; odnosno, to je ‘tehnički’ tekst za suradnike dikasterija koji treba biti poput vodiča. To je jedini razlog zbog kojega nije bio objavljen, primijetio je kardinal, te dodao da je poznato da ga je Vincent Doyle proučio još prije dvije godine. Obično ga Kongregacija za kler predstavlja i komentira izravno s biskupskim konferencijama i pojedinim biskupima.

Što se, pak, tiče prakse toga vatikanskoga dikasterija u takvim slučajevima, kardinal je rekao da se nastoji učiniti sve moguće kako bi se oslobođenje od obveza kleričkoga staleža dobilo u najkraćem mogućem roku kako bi svećenik mogao biti uz majku i pratiti dijete. Takvu se situaciju smatra „nepovratnom", te zahtijeva da svećenik napusti klerički stalež i onda kada ga se smatra sposobnim za službu, objasnio je kardinal Stella.

24. veljače 2019 - Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju.

Ljubav prema neprijatelju urodila je kulturom milosrđa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Lk 6,27-38) tiče se nečega što je u središtu kršćanskoga života i po čemu je ono prepoznatljivo, a to je ljubav prema neprijateljima. Isusove su riječi jasne: „Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk 6, 27-28).

To nije stvar izbora, to je zapovijed. Nije za sve, nego za učenike koje Isus naziva „vi koji slušate". On vrlo dobro zna da ljubiti neprijatelje nadilazi naše mogućnosti, no zato je postao čovjekom: ne da nas ostavi takve kakvi jesmo, nego da nas preobrazi u muškarce i žene sposobne za veću ljubav, onu Oca svojega i našega. To je ljubav koju Isus daje onima koji ga „slušaju".

A onda to postaje moguće! S Njim, zahvaljujući Njegovoj ljubavi i Njegovom Duhu, možemo ljubiti i one koji nas ne vole, pa i one koji nam čine zlo.

Na taj način, Isus želi da u svakome srcu Božja ljubav pobijedi mržnju i zlobu. Logika ljubavi koja ima svoj vrhunac u Kristovu križu, kršćanska je oznaka i vodi nas u susret svima s bratskim srcem. No kako je moguće nadvladati ljudski nagon i svjetovni zakon odmazde? Isus je dao odgovor u istom evanđeoskom odlomku: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6, 36). Tko sluša Isusa, tko ga nastoji slijediti, pa i ako za to treba platiti određenu cijenu, postaje dijete Božje i počinje stvarno biti nalik Ocu nebeskom. Postajemo sposobni za stvari za koje nikada ne bismo pomislili da ih možemo reći ili učiniti, kojih smo se štoviše stidjeli, a koje nam sada, naprotiv, daju radost i mir. Više ne trebamo biti nasilni u riječima i djelima; otkrivamo da smo sposobni za nježnost i dobrotu; te osjećamo da sve to ne dolazi od nas nego od Njega! Zato se time ne hvalimo, nego smo na tome zahvalni.

Nema ništa veće i plodnije od ljubavi. Ona osobi daje cijelo njezino dostojanstvo, dok je mržnja i osveta umanjuju, izobličavajući ljepotu stvorenja stvorenog na sliku Božju.

Ta zapovijed da se na uvredu i nepravdu odgovori s ljubavlju, stvorila je u svijetu novu kulturu: „kulturu milosrđa – moramo je dobro naučiti! i dobro provoditi u djelo tu kulturu milosrđa – iz koje se rađa istinska revolucija" (Apostolsko pismo Misericordia et misera, 20).

To je revolucija ljubavi čiji su protagonisti mučenici svih vremena. Isus nas uvjerava da naše ponašanje obilježeno ljubavlju prema onima koji nam čine zlo, neće biti uzaludno. On kaže: „Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se […], jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti" (Lk 6, 37-38). Lijepo je to. Bit će lijepo to što će nam Bog dati ako budemo velikodušni, milosrdni. Moramo opraštati jer nam je Bog oprostio i uvijek nam oprašta. Ako sve ne oprostimo, ne možemo očekivati da će nam biti oprošteno. Naprotiv, ako se naša srca otvore milosrđu, ako se zapečati oproštenje bratskim zagrljajem i stegnu veze zajedništva, pred svijetom naviještamo da je moguće dobrom pobijediti zlo.revl

Katkad nam je lakše pamtiti nepravde i zla koji su nam učinjeni negoli dobro; kod nekih to uzme toliko maha da im postane navika i preraste u pravu bolest. Oni su „skupljači nepravdî": pamte samo loše stvari koje su učinili.

A to nikamo ne vodi. Moramo činiti suprotno, kaže Isus. Pamtiti dobre stvari i kad netko dođe s nekim tračem i govori loše o drugome, moramo reći: „Ali da, možda… on ili ona imaju u sebi i dobra…". Preokrenuti razgovor. To je revolucija milosrđa.

Neka nam Djevica Marija pomogne da nam dotakne srce ta Isusova riječ, koja gori poput vatre, koja nas preobražava i osposobljava nas činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, svjedočeći posvuda pobjedu ljubavi.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

jutros je ovdje u Vatikanu zaključen vrlo važan Susret na temu „Zaštita maloljetnika", koji je okupio patrijarhe, predsjednike svih biskupskih konferencija, poglavare istočnih katoličkih Crkava, predstavnike viših redovničkih poglavara i poglavarica i više mojih suradnika u Rimskoj kuriji.

Kao što znate, problem spolnoga zlostavljanja maloljetnika koje su počinili pripadnici klera već neko vrijeme izaziva veliki skandal u Crkvi i javnome mnijenju, kako zbog velike patnje žrtava tako i zbog neopravdane nepažnje prema njima te prikrivanja počinitelja od strane odgovornih ljudi u Crkvi.

Budući da je riječ o problemu raširenom na svim kontinentima, htio sam da se mi pastiri katoličkih zajednica iz cijeloga svijeta s njime suočimo zajedno, na suodgovoran i kolegijalan način. Slušali smo glas žrtava, molili i tražili oprost od Boga i povrijeđenih osoba, posvijestili samo vlastite odgovornosti i našu dužnost da u istini činimo pravdu i da radikalno odbacujemo svaki oblik zloupotrebe moći i savjesti te spolnoga zlostavljanja.

Želimo da sva crkvena mjesta i aktivnosti uvijek budu potpuno sigurni za maloljetnike; da se poduzmu sve moguće mjere kako se slična zlodjela ne bi ponovila; da Crkva ponovno bude apsolutno vjerodostojna i pouzdana u svojem poslanju služenja i podučavanja malenih u skladu s Isusovim učenjem.