29. listopada 2017. - 30. nedjelja kroz godinu
Isus se nije dao uplesti u beskorisne diskusije zakonoznanaca. On naglašava da su dvije zapovijedi najvažnije, a one su tako nerazdvojivo međusobno povezane, čine jednu jedinu zapovijed. A ljubav prema drugima je autentičan izražaj ljubavi i usmjerenja prema Bogu. Ono što vrijedi - to je ljubav. To će na mnogo načina svi reći ili opjevati, ali ostat će sve samo na riječima. I Isus će govoriti o ljubavi, ali za razliku od ljudi on neće ostati samo na riječima. On će svoju ljubav posvjedočiti otvorenošću prema strancima, grešnicima, neprijateljima. Zato je važno poslušati Isusa što nam on govori. On najprije naglašava važnost ljubavi u životu s obzirom na sve zakone, tradicije, obrede, jer se lako može postati rob zakona i zarobljenik formalizma. To ne znači kako zakoni ne trebaju, ali moraju biti prema vremenu i okolnostima u službi ljubavi; i ako služe ljubavi moraju biti ostvarivani po ljubavi. Isus zatim podsjeća kako prava ljubav dolazi od Boga i zato prije svega treba ljubiti Boga "svim srcem, svom dušom”. Treba spoznati kako ništa i nitko nije izvor pravog života; nitko nije stvoritelj, svjetlo, spasitelj, gospodar i sudac osim Boga i Gospodina Isusa Krista. Spoznati to uključuje slušanje riječi Božje, postati Isusov učenik cijelim životom, u svakom vidu. Bez slušanja Boga i bez ljubavi Božje mogli bismo pomisliti kako sve sami možemo učiniti, kako smo sami sebi dostatni, sami možemo izgraditi pravi ljudski život. A bila bi to luda i tragična oholost. Isus želi usko povezati ljubav prema Bogu i bližnjemu (u širokom i općem smislu: sunarodnjak i tuđinac, prijatelj i neprijatelj). Isus kaže kako je ljubav prema bližnjemu "druga” ali "jednaka” prvoj. "Jednaka”, ne po riječima ili objektu - jer se radi o Bogu i stvorenju - već po dubini. Bog kojega ljubim je moj Bog, ali i Bog drugih, On je moj Stvoritelj, ali i moga bližnjega. On nas je stvorio i želi nas imati kao jednu obitelj, kao svoj narod, kao braću, koji su pozvani na uzajamnu ljubav. Krist je izvor, primjer i model te ljubavi. Zato ljubav nije moguće dijeliti na dva dijela, jer to bi značilo ljubiti Boga koji nije Bog drugih ili ljubiti druge kao da oni nisu ni u kakvom odnosu prema Bogu. Ni jedan ni drugi stav ne može postojati za kršćanina. Kršćanin ne osuđuje nikoga tko nema jasan odnos prema Bogu, a možda ima pravu ljubav prema bližnjemu, jer će upravo na tom putu doći do Boga koji je ljubav. Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori vrata pred njim - kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Kao što ljubiti Boga znači saveznički ispunjavati njegovu volju izraženu u njegovoj riječi, tako i ljubiti bližnjega znači bratski mu pomagati. Gospodine, ti nam pomažeš kako bismo shvatili otajstvo tvoje ljubavi prema nama ljudima. Daj nam snage uvijek živjeti u ljubavi povezani s tobom i s braćom ljudima kako bismo u vječnosti zavrijedili postati dionicima tvoga Kraljevstva.