Rodom je iz Heliopolisa u Siriji. Mučen je u vrijeme Julijana Apostate (361.-363.). Prema carigradskom sinaksariju, progonitelji su mu nakon dovršenog mučenja pojeli jetru. Mučeništvo mu je opisao i Teodoret u Crkve­noj povijesti (III. 7).

Sveti Jona, Barakišo i kolege, perzijski mučenici. Prema nesigurnim spisima o mučeništvu i mučeni su u vrijeme perzijskog kralja Sapora II. oko 357.-35S. Dvo­jica braće bi pošla ususret izvršiteljima carskog dekreta. Dobili su dopuštenje posjetiti svetog Zanitasa i osmoricu njegovih prijatelja spomenutih u martirologiju 27. ožujka. Ohrabrili su ih na mučeništvo i prema nekim izvorima isti dan s njima bili i sami mučeni. Drugi izvori naprotiv stavljaju njihovo mučeništvo dva dana kasnije, 29. ožujka.

Sveti Pastir, Viktorin i prijatelji, nikomedijski mučenici. Prema Delehaveu, Pastir je samo „obično ime", koje se u martirologiju spominje i 30.  ožujka, ali o kojem iz dokumenata ne možemo ništa saznati. Viktor je spomenut  u Martirologiju 6. ožujka s Viktorinom i o njemu se više ništa ne zna.

Sveti Armogatt, Maikula i Satir. O njima piše afrički pisac biskup Viktor de Vita. Pisanje mu je nejasno, jer mijenja smisao zavisno o Interpunkciji. Mučeni su tijekom arijskog progonstva u vrijeme kralja Genzeriha, 457. i 458. godine, ali nisu ubijeni, kako ih katolici ne bi častili kao mučenike.

Sveti Sekund, mučenik iz Asti. Prvi su podaci o njemu iz IX. stoljeća. O njegovoj se osobi ne zna ništa sigurno. Nevjerojatno je bi mučenik s početka II. stoljeća, kako ga prikazuje basnoviti spis o mučeništvu.