PETA VAZMENA NEDJELJA (B)

ZAZIV DUHA SVETOGA

Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju riječ mogu primijeniti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da Te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek mogu tražiti ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko; ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću davati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i istini. Daj mi jakosti da stojim čvrsto kad dođu đavolski napadi, napadi svijeta i tijela. Na kraju obdari me strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem uvijek blizu, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen

EVANĐELJE Iv 15, 1-8

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

MEDITATIO

U današnjem Ivanovu evanđelju, u 5. uskrsnoj nedjelji, možemo vidjeti jedan dio od velikog Isusovog govora svojim učenicima na Posljednjoj večeri, koja počinje sa stihom 31 u poglavlju 13 i koja se proteže sve do poglavlja 17. Radi se o jako bliskoj i  dubokoj cjelini, koja nema jednakost u svim evanđeljima i koja u sebi objedinjuje svu objavu Isusa u božanskom životu u otajstvu Trojstva. Tako mali odlomak, koji govori tako puno o ljubavi, koja ljubi sve do kraja, kao što vidimo u Isusu, koji je odlučio živjeti tu ljubav prema svima nama. Zahvaljujući toj ljubavi, kao vrhunskoj i konačnoj gesti beskrajne nježnosti, koja se utjelovljuje u Kristu i tako svaka druga gesta ljubavi proizlazi iz te neizmjerne ljubavi Božje. Isus je svoje intimno jedinstvo sa svojim učenicima i sa svakim čovjekom izrazio slikom iz vinogradarstva. Odlomak iz Ivanova evanđelja pojašnjava nam da je Isus Krist taj trs, a mi loze. To znači da je vino djelo trsa – Krista i loze – čovjeka. Vino tako simbolizira cjelokupnu čovjekovu egzistenciju ostvarenu u toj božansko-ljudskoj dvojnosti: biti svoj i ne biti svoj – biti svoj, znači zapravo, biti od Boga.

·        Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.

 On je trs, čokot. Mi smo mladice na trsu, loze. Isti život teče u trsu i u lozama. Trs i loza rode grožđem, od kojega se pripravlja vino. Ono je plod trsa i rada ruku čovječjih. Dakle, vino nije plod samoga čovjeka. Ono pripada trsu, bez trsa čovjek ne bi mogao ništa učiniti. Ali, ni sam trs nije dovoljan, nema vina bez čovjeka i bez njegovih ruku. Tako na primjeru vina, ukazuje nam se dvojnost postojanja svega: sve je svoje, ali sve je i od drugoga. Nešto je istovremeno moje i nije moje. Ja sam svoj, a nisam svoj! Kako to razumjeti? Svaki život i naš vlastiti život, raste na temelju drugoga života i njime se hrani. Nitko ne nastaje sam i ne može živjeti sam. Roditelji nas rađaju, oni nas odgajaju, oni nas uvode u društvo, koje na nas cijeli život djeluje. Stalno smo u odnosu s nekim i nečim. Sve što imamo od nekoga smo primili, prema onoj Pavlovoj: „Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?" Ali, postoji i loza koja želi biti sama, loza koja ne želi crpsti iz trsa. Takva loza ne donosi plod, iz nje ne može nastati vino. Takvu „jalovu" lozu Vinogradar sječe i u oganj baca.

·        Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Trs, Isus Krist, meni i tebi, lozama, omogućio je da zajedno donesemo rod. Zato Isus govori svojim učenicima, ali jednako govori i nama, da kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu,.. „tako ni vi ako ne ostanete u meni." Kao što On ostaje u nama, tako i mi moramo ostati u intimnom odnosu s Njim, jer je to jedini način da se u potpunosti utješimo Njegovoj ljubavi.

·        Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.

Isus poziva, ali i obećava, što znači da s Isusom možemo sve. Sjedinjenje s Isusom sveti Pavao tumači ovako: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2,20). Krist živi i djeluje u nama. Otvorimo se tom iskustvu koje nas želi izdići iznad nas samih; iznad svih naših lijepih želja i planova, ali i iznad svih naših slabosti, zarobljenosti i ovisnosti. Otvorimo se tom iskustvu molitvom, vjerom, pričešću i sakramentima. Na taj se način otvaramo Isusu, Njegovim mislima i željama, tako postajemo osjetljivi na Njegov način života: mišljenja, osjećanja i djelovanja – postajemo dionici istoga Duha. A Kristov Duh u nama pomoći će nam da nam Bog usliša naše molitve. Sve što Isus čini i govori, On proslavlja Oca nebeskoga.

·        Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

Isusov odnos prema Ocu u potpunoj je poslušnosti i potpunom zajedništvu: „Moj nauk nije moj…" (Iv 7,16). „I sve moje tvoje je; i tvoje moje"… (Iv 17,10), govori Isus u Ivanovu evanđelju. Ovim snažnim riječima Isus izražava svoj odnos prema Ocu, ali i objavljuje tko je Bog. U Bogu postoji dvojnost: sve što je Očevo, jest Sinovljevo i obratno. Dvojnost Oca i Sina otvara se trećemu, Duhu Svetomu. Jedan od autora tumači: „Zapravo, misao „sve moje tvoje je; i tvoje moje je" jedna je od najljepših definicija ljubavi. Ljubav zahtijeva dvojnost i jedino u ljubavi dvojnost ima smisla, a izvan nje svaka je dvojnost rušilačka" (I.R.). Tako je rušilačko ono zajedništvo u kojem čovjek ne želi dijeliti i ljubiti, kada sam ne želi davati sebe i ljubiti, nego samo uzimati. Bog svojom ljubavlju spašava svijet od propasti. Bog Otac zasadio je u našu zemlju „trs" jedinstvenog blagoslova. Isus je trs. Ova zemlja, po tom zasadu, više nije prokleta zbog grijeha, nego je blagoslovljena u Isusu. Isus je trs koji je oplemenio čitavu zemlju. A mi kršćani trebamo biti „loze" koje sav svoj život i postojanje dugujemo trsu i Vinogradaru. Između trsa i loze teče isti životni sok, duboko zajedništvo. Ovom slikom Isus jasno govori o dubini Božjega zauzimanja u spasenju čovjeka. Preko Sina Isusa, Bog je čovjeka uzdigao na dostojanstvo djeteta Božjega, a po kojem ima udjela u božanskom životu. To je dar i hrabrost Božje ljubavi.

ORATIO

U slici trsa, plod je grožđe koje postaje vinom, a u svetoj misi, vino je plod neizrecive ljubavi: krv koja je prolivena za sve ljude, tijelo koje je probodeno za naše spasenje. Dakle, Isusovo potpuno sebedarje, u žrtvi na križu. Isus nas poziva da kod svake mise obnovimo zajedništvo s Njim blagovanjem plodova Njegove nesebične i predane ljubavi, plodova koji će u nama donijeti novi rod, a taj naš rod treba privući sve ljude da svi postanu loze priljubljene uz jedinstveni trs. Amen! 

CONTEMPLATIO

·        Kako bi ti protumačio ove riječi: „Ostanite u meni i ja u vama", koja se ponavlja više puta u današnjem evanđelju?

·        Oni koji ostaju na trsu uvijek donose čudesan plod pomirenja, pravednosti, milosrđa, dobrote, prijateljstva, praštanja i nade. Donosim li i ja plodove dostojne Isusovih učenika?

·        Što bi ja trebao učiniti za Boga koji je „veći od našega srca" i zna sve?

ACTIO

Isus nas poziva na životno zajedništvo u zauzetoj ljubavi – dvojnoj ljubavi koju nesebično primamo, ali i dajemo. To zajedništvo nazivamo Crkvom, zajednicom vjere, ufanje i ljubavi. Biti kršćanin znači opredijeliti se i ući u novo životno zajedništvo, u zajedništvo s Isusom. U njemu nam je Bog ponudio jedan oblik života koji je potpuno ispunjen Božjim Duhom, koji se hrani njegovim životom, odnosno njime. Iz tog zajedništva i povezanosti s Isusom naš život postaje plodan, donosi rod. Bez njega ne možemo donijeti roda, ne možemo čak ništa učiniti da bismo donijeli rod. A svrha loze je donijeti rod.. Ako nema roda, ni izgleda da rod donese, vinogradar siječe takvu lozu. Dakle, život ili smrt loze ovisi o njezinu rodu i urodu. Plodovi proslavljaju Oca, očituju naše učeništvo, našu navezanost na njega i postaju hranom, izvorom života za mnoge. Zato ću pokušati približiti one koji su odvojeni od tog zajedništva i tako ih povezati sa trsom života (Isus Krist – Euharistija).

DUHOVNI KUTAK

Iz "Uspomene iz Oratorija Svetog Ivana Bosca", str. 116
Odlomak o Prijateljstvu s Alojzijem Comollom
 
Tih sam praznika i tom istom prigodom (1838) pošao prošetati   sa svojim prijateljem na brežuljak s kojega se pružao divan pogled na mnoge livade, polja i vinograde. - »Vidiš, Alojzije«, počeh mu govoriti, »kako će ove godine urod biti siromašan! Jadni seljaci! Toliko posla, a gotovo sve uzalud!«

·        »Gospodnja nas ruka pritišće«, odgovori on. »Vjeruj mi, uzrok tomu su naši grijesi.«

·        »Nadam se da će nam sljedeće godine Gospodin darovati obilnije plodove.«

·        »I ja se nadam, posebice za one koji će biti ovdje da ih uživaju.«

·        »No, hajde, ostavimo se mračnih misli. Za ovu ćemo se godinu strpjeti, a dogodine ćemo imati obilniju berbu i bolje vino.«

·        »Ti ćeš ga piti.«

·        »Zar ti namjeravaš nastaviti piti vodu kao obično?«

·        »Nadam se da ću piti puno bolje vino.«

·        »Što time želiš reći?«

·        »Pusti, pusti... Gospodin zna što radi.«

·        »Ne pitam te to. Pitam što želiš reći riječima: Nadam se da ću piti puno bolje vino. Možda želiš reći da ćeš ti biti u raju?«

·        »Iako uopće nisam siguran da ću poslije smrti otići u raj, ipak se tome s razlogom nadam. Već neko vrijeme osjećam goruću želju da kušam ambroziju blaženika, te mi se čini nemogućim da moj život još dugo traje.« Comollo je to rekao lica ozarena najvećom srećom. Bilo je to u vrijeme kad je bio najboljega zdravlja i radovao se povratku u sjemenište.