Među mno­gobrojnim,  žrtvama  koje  je  progutala  francuska   revolucija  posebno mjesto zauzimaju „Rujanski mučenici" koji su svoj život završili u pokolju 2. i 3. rujna 1792. u Parizu. U povorci 230 katoličkih svećenika koji su na taj način završili trku ovozemaljskog života nalazili su se i franjevci: Ivan Franjo Burte, konventualac, Apolinar Morel, kapucin, i Severin Girault, trećoredac. Svi su svećenici osuđeni jer nisu prihvatili „konstituciju" Narodne skupšitine koju je papa Pio VI. proglasio   „svetogrdnom, raskolničkom  i rušiteljicom primata Apostolske Stolice". Iako su ubijanja tih dana bila prvenstveno uperena protiv aristokracije, ipak je sigurna činjenica kako su svećenici ubijeni jer su u poslušnosti  papi odbili položiti zakletvu na civilnu konstituciju i kako su umirali u ime vjere u Crkvu i iz vjernosti prema Crkvi. Povjesničar Michelet piše kako su „ubijanja prestala samo zato jer su se krvnici umorili i jer u zatvo­rima nije bilo dostatno sprava za ubijanje". Na mjestu nekadašnjega karmelićanskog samostana, gdje su ubijeni i današnji mučenici, franjevački blaženici, danas se nala­zi glasoviti Institut Catholique.

Proglašavajući ih blaženicima 1. listopada 1926. godine, papa Pio XI. je rekao „dostatno je utvrđena činjenica mučeništva i povod za mučeništvo 191 časnog sluge Božjega... O proglašenju slugama Božjim dvadeset i dvojice, odluka je odgođena". U franjevačkim zajednicama slavi se kao neobavezan spomendan.

Sveta Maksima, mučenica u Rimu tijekom Dioklecijanova progonstva.

Sveti Antonin, mučenik u Pamiers-u (Francuska). Njegovi se posmrtni ostaci s velikom časti čuvaju u crkvi u Valenciji (Španjolska).

Sveti Zenon, i njegova dva sina: Konkordije i Teodor, mnoštvo drugih, mučenici u Nikomediji tijekom vladavine cara Julijana Apostate.

Sveta Kalista (Divna, Lijepa, Krasna) i njezina dva brata: Evodije i Hermogen, mučenici u Sirakuzi na Siciliji 305. godine.

Sveti Elpidije, biskup u Lionu (4. st.).