Nalazite se u > Meditacije

2. studenoga - Dušni dan

2. studenoga - Dušni dan

Dušni dan i vjera u Život

(Mudr 3,1-9; Otk 21.1-5a.6b-7; Iv 6,37-40)

Uskrsnuće tijela i vječni život cilj je i konačna svrha ljudskog života. Sve istine kršćanske vjere putokazi su koji vode konačnom susretu s uskrslim Kristom, definitivnim smislom ljudske egzistencije i apsolutnoj budućnosti. Sve to je poziv da čovjek ne troši lakoumno životne snage, da povjeruje, odgovorno se odnosi prema sadašnjem trenutku i donosi prave odluke svjestan da sam i s drugim ljudima stvara preduvjete za sretnu budućnost koju je Bog pripravio vjernima. Sva druga predviđanja, ma koliko izgledala uvjerljiva, znanstvena i pouzdana, ustupit će mjesto istini vjere u kojoj je ljudima ponuđen život nakon smrti. Čovjek je, naime, prolazan i njegov život na zemlji neprestano je umiranje; od rođenja je svakim danom sve bliže smrti i nema ničeg sigurnijeg od smrti. Svi naši planovi, želje, stremljenja i uspjesi nose pečat prolaznosti, niko ne može zaustaviti proces zaborava, brisanje tragova postojanja, proces sveopće uzaludnosti. Ta pisano je: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k''''o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga ni mjesto njegovo" (Ps 103,15). Živjeti s ovakvim činjenicama, pa još bez vjere, bilo bi krajnje pesimistično, mnogima i nemoguće. Ali vjernici imaju Duha Božjega i kad po njemu žive u njima se budi uspavana želja za srećom i vječnim životom. Ona je toliko jaka da se može suprotstaviti i samoj smrti. Što je netko više duhovan to je njegova čežnja za životom jača, Bog mu je bliži, osjeća da Božja volja nije čovjekovo umiranje, nego življenje, a ta spoznaja kadra je smrtnika provesti kroz crni kaos nestajanja i otvoriti mu vrata vječnosti, kako se to očitovalo u Isusovu životu, smrti i uskrsnuću. Isus koji ima riječi života vječnoga, ustvrdio je: „A ovo je volja onoga koji me posla: da nitko od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan."

Isusov razgovor s Martom u Betaniji, baca svjetlo na tamnu stranu ljudskog iskustva sa smrću, svjetlo koje na mjestu najgušće tame ukazuje na život po uskrsnuću. Tužna Marta oplakivala je mrtvoga brata, a Isus ju je pozivao da svoju ljudsku žalost ublaži drugom jednako stvarnom istinom da je život, unatoč gorkom iskustvu, jači od smrti. Tko u Isusa vjeruje živjet će ako i umre, jer Bog takvu vjeru nagrađuje uskrsnućem, novim i vječnim životom. Kako je to bilo nevjerojatno i ljudima teško prihvatljivo obećanje, Isus ga je potkrijepio dokazom: oživio je Martinog brata Lazara. Na Isusovu (Božju) zapovijed smrt je razvezala povoje i Lazara vratila u život. Svima je bilo vidljivo da je Isusova riječ istinita, da je život doista jači od smrti i da smrt, koliko god strašna, nema zadnju riječ. Ona pokorno sluša Božju zapovijed i u život vraća mrtvog Lazara. Prisjetimo se da je Isus Marti rekao: „Ja sam uskrsnuće i život", a zatim je upitao: „Vjeruješ li to?" Svima koji slušaju Božju riječ spasenja, evanđelje i danas postavlja pitanje vjere. Vjeruje li suvremeni čovjek, unatoč sve prisutnijoj sumnji, da je život jači od smrti. Vjeruje li da jaka povezanost s Kristom može nadvladati samu smrt, da se po smrti može ući u novi, vječni život? Ako, dakle, prihvaća Krista, utjelovljenu Božju riječ, navjestitelja i tvorca ljudskog spasenja, onda Dan mrtvih treba slaviti svečano. Na ovaj dan ne mora, što više, ne smije biti tužan. Iskustvo ga uči da je smrt tvrda granice zemaljskom životu, a vjera uči da ona nema zadnju riječ, zadnja je ipak Božja. Na toj vjeri čovjek može utemeljiti nadu da će živjeti ako i umre. Nada pak oslonjena na vjeru, daje razloge da se ljudi raduju spoznaji: vjernicima se život mijenja, a ne oduzima. Vjera i nada se pozivaju na Božju riječ začetnicu života i obećanje njegove vazmene trajnosti. Oni koji su joj povjerovali ne bježe od činjenice da je smrt silnik koji razara prolaznost, tiranin koji je i Sina Božjega povukao u grobnu tamu, ali je se ne boje, jer su povjerovali da je ljubav jača od nje i da pred Bogom nema mrtvih: postoje živi s ovu i s onu stranu smrti. Postoje preobrazbe poput one naznačene u gusjenici koja postaje leptir ili zrnu predanu zemlji da bi rodilo novi klas. Opojen tom snagom naš Tin kliče: „Leti k''''o lišce što vir ga vije, za let si dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena".
2. studenoga - Dušni dan
2. studenoga - Dušni dan
2. studenoga - Dušni dan
2. studenoga - Dušni dan
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi