30. nedjelja kroz godinu - 26. listopada 2014.
„Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" Pitanje je namjerno lukavo postavljeno, ali Isus na ovo lukavo pitanje odgovara s izuzetnom jednostavnošću. Izvor iz kojega izlazi cijelokupna poruka Svetoga pisma jest ljubav prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Iz Božje objavljene riječi izlaze moralne vrijednosti i pravila ponašanja. Izjavljujući kako je druga zapovijed jednaka prvoj, Isus pokazuje kako je ljubav prema bližnjemu jednako važna kao i ljubav prema Bogu. I to je upravo ona najvažnija razlika učenja između Isusa i židovski književnika i farizeja njegova vremena.
A što je s našim vjerovanjem? Krize naših predodžbi o Bogu, i naš način življenja vjere je u potpuno drugačijem položaju. Možemo reći kako i danas za neke kršćane postoji samo prva zapovijed: Ljubi Gospodina Boga, vertikalna dimenziju vjere i društveno-kulturna razina, poštovanje reda i vlasti nad svime. Želimo nešto čuti o Bogu, nebu, i milosti sakramenata! Ostalo nije toliko važan. Za mnoge ljude danas nikakvu vrijednost nema druga zapovijed: vjerovanje braće, horizontalna dimenzija vjere, razvoj pojedinaca i naroda i političko opredjeljenje.
Problem je u tome što onaj koji druge zatvara u jednu dimenziju, u jednu dimenziju zatvara zapravo sebe, odustajući od punine odnosa iznad, oko i unutar njih. I svi oni nesvjesno okrenuti Bogu također će se smanjiti na jednu dimenziju, dok se Bog u Evanđeljima objavljuje kao Otac, Sina i Duh Sveti. S istom ljubavlju, koju je Duh Sveti izlio u naša srca, kršćanin može ljubiti Boga svoju braću i sebe. A to znači kako treba ljubiti savoga bližnjega kao samoga sebe, koji pokazuje svoju ljubav prema Bogu živeći na pravi način svoj sinovski odnos u Duhu. To je vrhunac objave Zakona i Proroka.
