Petar je rođen 380. godine u gradu Imoli. Biskupom Ravene postao je između 420. i 430. godine. On je prvi biskup toga grada koji nije bio rodom s Istoka kao dotadanji biskupi. Postoji legendarna predaja kako su se papi nekoliko puta ukazivali apostol Petar a sveti Apolinar, osnivač ravenske Crkve, i pokazali mu pravog, od Boga izabranog kandidata za ravenskog biskupa u Petru Krizologu. Ravena je u to vrijeme (od 404.) bila prijestolnica zapadno rimskoga cara pa se nije čuditi što je metro­polit morao dobro znati kako valja govoriti vjernicima svih društvenih slojeva u carstvu. Nije bila rijetkost da ga slušaju carevi i carice. Petar je bio savjetnik i iskren prijatelj carici Galli Placidiji.

U vrijeme velikih kristoloških borbi (nestorijevstva i početaka monofizitizma) Petru su se obraćali u velikim teološkim problemima i neki istočnjaci, npr. sam herezijarh Eutih. Njegovo je pismo izgubljeno, ali je sačuvan Petrov odgovor. Petar se, par godina prije Kalcedonskog sabora (451. godine), u tom problemu potpuno podlaže pismenim rješenjima vrhovnog učitelja vjere, rimskog biskupa (u ono vrijeme sveti Leona I. Veliki), jer u njemu svoju službu nastavlja apostolski prvak Petar! Tu istu misao godinu dana poslije Krizologove smrti izreći će i oci Kalcedon­skog sabora, većinom istočnjaci, pošto su čuli čitanje Leonova dog­matskog pisma, klasičnim obrascem: „To je vjera otaca! To vjerujemo i mi: Petar je progovorio na usta Leonova!" Čini se kako je sveti Petar Krizolog umro 3. prosinca 450. u svom rodnom gradu Imoli, gdje je u ka­tedrali i pokopan.

U popisu iz VIII. stoljeća, koji se čuva u arhivu ravenske metropolije, od 176 Petrovih propovijedi treba ih, po mišljenju znanstvenika, odbiti samo osam kao neautentične. Petrov stil je klasičan, snažan, zanosan, riječ mu je živa, antitezom zna istaknuti bitnu misao i biti praktičan. Polovica njegovih propovijedi obrađuje biblijske teme popunjujući dos­lovni smisao višim, duhovnim. Tumačio je Očenaš i Vjerovanje. Jedan dio njegovih govora je o otajstvu Isusova utjelovljenja, što je polovicom V. stoljeća bila omiljena dogmatska tema.

Pridjevak „Knizolog", što bi se prema grčkom podrijetlu tog naziva moglo na hrvatski prevesti kao „Zlatoričiv" (ili „Zlatoglagoljivi", za­bilježen je tek u IX, stoljeću, ali je vjerojatno kako su Petra zbog njegovih izvanrednih govorničkih sposobnosti tako zvali već njegovi su­vremenici. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1729. godine. Na žalost, njegove propovijedi nisu još prevedene na hrvat­ski, osim kratkih ulomaka u Časoslovu naroda Božjeg. Primjer svetog Petra Krizologa potiče nas na vjernost crkvenom učiteljstvu i na molitvu za papu.

Sveti Abdon i Senen, kršćani u Perzija koji su za cara Decija dovedem, u Rim i tu podnijeli r

mučeništvo.

Sveti Rufin, mučenik u Asizu.

Sveta Maksima, Donatila i Sekunda, djevice i mučenice u Tuburbu u Africi za cara Valerijana.

Sveta Julita, mučenica u Cezareji u Kapadociji  (304. godine).