Na misi na svetkovinu Duhova koju je slavio u Bazilici svetoga Petra, papa Franjo je podsjetio kako je Duh Sveti gurnuo Crkvu „izvan ograda bojažljive i čuvane vjere". Narcisoidnost, viktimizam i pesimizam, rekao je, neprijatelji su sebedarja i gori od krize pandemije.

I u današnjoj jednako kao i u prvoj Crkvi „postoje razlike, na primjer, mišljenjâ, izborâ, osjetljivostî", ali „počelo jedinstva je Duh Sveti". To je sržna točka Papine homilije na misi na Duhove koju je predslavio pred Oltarom katedre u vatikanskoj bazilici pred pedesetak vjernika smještenih između stupova u skladu s propisima o sprječavanju širenja koronavirusa. Papa Franjo se u mislima vratio u dvoranu Posljednje večere kada Duh Sveti oblikuje Crkvu. Duh Sveti je onaj koji povezuje različite; i Crkva se rodila na ovaj način: činimo je mi, različiti, ujedinjeni Duhom Svetim. Papa nas poziva da prevladamo „ružno iskušenje" da „mačem branimo svoje ideje" i da „Crkvu gledamo onako kako je gleda Duh Sveti", a ne kao svijet.

Duh dolazi k nama, sa svim našim razlikama i bijedama, kako bi nam rekao da imamo jednog jedinoga Gospodina, Isusa i jednog jedinog Oca i da smo zato braća i sestre! Krenimo iznova od toga, gledajmo Crkvu kao što je gleda Duh, a ne kao svijet. Svijet nas vidi podijeljene na lijeve i desne, s ovom ili onom ideologijom. Duh nas pak vidi kao one koji pripadaju Ocu i Isusu. Svijet vidi konzervativce i progresiste, Duh vidi djecu Božju. Svijet vidi strukture koje treba učiniti učinkovitijima; pogled duha vidi braću i sestre koji prose milosrđe. Duh nas ljubi i poznaje mjesto svakog pojedinog u cjelini: za njega nismo korijandoli nošeni vjetrom, nego nezamjenjivi dijelovi njegova mozaika, rekao je slikovito Papa.

„Mi smo prije svega Božja ljubljena djeca, svi jednaki u ovome i svi različiti". Podsjećajući na početke Crkve i dan Duhova, Papa nas poziva da svoj pogled usmjerimo prema apostolima: među njima „ima jednostavnih ljudi", postoje „različita podrijetla i društveni konteksti". Isus ih „nije promijenio", pustio je „njihove razlike". On ih objedinjuje „pomazujući ih Duhom Svetim".

Na Duhove apostoli razumiju objedinjujuću silu Duha. Vide to svojim vlastitim očima kad svi, premda govore različitim jezicima, čine jedan narod: Božji narod, oblikovan Duhom, koji tka jedinstvo s našim različitostima, koji daje sklad jer u Duhu je sklad. On je sklad.

Da bi naviještali Riječ Gospodnju, podsjetio je Papa, apostoli „ne pripremaju strategiju, nemaju pastoralni plan". Duh „ne želi da se sjećanje na Učitelja njeguje u zatvorenim skupinama", u malim skupinama u kojima „čovjek uživa u stvaranju gnijezda". Ružna je bolest, dodao je Papa spontano, gledati u Crkvi ne zajednicu, obitelj, majku, nego gnijezdo. Duh tjera „onkraj ograda plašljive i čuvane vjere". U Crkvi – istaknuo je Papa – Duh jamči jedinstvo onima koji naviještaju.

I apostoli odlaze: nepripremljeni, uključuju se, izlaze van. Vodi ih samo jedna želja: da daju ono što su dobili. Uspijevamo konačno shvatiti koja je tajna jedinstva, tajna Duha. To je dar. Jer On je dar, živi darujući sebe i na taj način nas drži zajedno, čineći nas dionicima istoga dara, rekao je Papa.

„Tajna Duha je dar", istaknuo je Papa. O tome kako shvaćamo Boga ovisi kakvi smo vjernici. „Ako imamo pred očima sliku Boga koji uzima i nameće se, i mi ćemo također htjeti uzimati i nametati se: zauzimati prostore, tražiti važnost, tražiti vlast i moć".

Ali ako imamo u srcu Boga koji je dar, sve se mijenja. Ako shvatimo da je ono što jesmo njegov dar, besplatan i nezasluženi dar, tada ćemo i mi htjeti život učiniti darom. I ljubeći ponizno, služeći slobodno i radosno, svijetu ćemo pružiti pravu Božju sliku. Duh, živi spomen Crkve, podsjeća nas da smo rođeni od jednoga dara i da rastemo darujući sebe; ne čuvajući sebe, nego darujući sebe.

Papa nas poziva da se zapitamo što nas to „priječi da darujemo sebe" i pokazuje tri neprijatelja „koja uvijek vrebaju na vratima srca". To su narcizam, viktimizacija i pesimizam koji su gori od pandemije. Narcisoidnost stavlja pred nas „ogledalo", „pretvara nas u idole sebe samih, daje nam veseliti se samo zbog svojih interesa". Viktimizam, koji je Papa definirao kao „boga-jadikovku", vodi do toga da mislimo kako nas „nitko ne razumije i ne proživljava ono što mi proživljavamo". Pesimizam, „bog negativnosti", daje „sve vidjeti crno". Ali razmišljajući na ovaj način, primijetio je Papa, „ono što se sigurno ne vraća jest nada".

Oskudijevamo nadom i trebamo cijeniti dar života, dar koji je svaki od nas. Zato trebamo Duha Svetoga, taj Božji dar koji nas liječi od narcizma, viktimizacije i pesimizma, rekao je Papa.

31. svibnja 2020. - Na svetkovinu Duhova, u Vatikanu je objavljena Poruka pape Franje za 94. svjetski misijski dan. Tema poruke je „Evo me, mene pošalji!" (Iz 6, 8).

Objavljena Papina poruka za Svjetski misijski dan 2020.

U poruci je Papa izrazio uvjerenje kako je Izvanredni misijski mjesec, koji se u Crkvi slavio u listopadu prošle godine, „pridonio poticanju misijskog obraćenja u mnogim zajednicama".

Misija je slobodan i svjestan odgovor na Božji poziv. Ipak, taj poziv prepoznajemo samo kada imamo osobni odnos s Isusom prisutnim u svojoj Crkvi. Zapitajmo se: jesmo li spremni prihvatiti prisutnost Duha Svetoga u našemu životu, poslušati poziv na poslanje, bilo u bračnom životu bilo kao posvećene osobe ili oni koji su pozvani u zaređenu službu, u svom svakodnevnom životu? Jesmo li spremni biti poslani u bilo koje vrijeme ili na bilo koje mjesto svjedočiti svoju vjeru u Boga milosrdnog Oca, naviještati Evanđelje spasenja u Isusu Kristu, dijeliti božanski život Duha Svetoga izgrađujući Crkvu? Jesmo li poput Marije, Majke Isusove, spremni u potpunosti biti u službi Božje volje (usp. Lk 1, 18)? Ta je unutarnja raspoloživost bitna ako želimo reći Bogu: "Evo me, Gospodine, mene pošalji” (usp. Iz 6, 8). I to ne na apstraktan način, nego u ovom času Crkve i povijesti, piše Papa u Poruci.

Svjetski misijski dan ove će se godine slaviti u nedjelju 18. listopada 2020.