Poruka današnjeg svetog Evanđelja ponovno inzistira na aktivnom nadzoru i
odgovornosti koju je potrebnije razlikovati više od onih koji su prihvatili poruku
spasenje. Prispodobi ne nedostaje  malo polemike: Evanđelist Matej očito misli na jednu zajednici koja malo što dobro čini, već se uspavala na lovorikama. Sluga iz prispodobe koji je bio zadovoljan s time što je sakrio svoj talent, nazvan je „zli i lijeni". Evanđelist je toliko zabrinut za prvoga čovjeka iz prispodobe pa poziva vjernike neka se požure i neka im ne prođe vrijeme, neka se upute na putu blaženstava, zato i ne čudi tvrdi kraj prispodobe.

Stav evanđelista Mateja nije neopravdan: to je vječni odnos između Krista i kršćana, „radost gospodara" na koju smo svi pozvani. Skoro bi se moglo reći kako je već zadnji dan i svatko će imati svoj sud prema onome kako je zaradio. Isus nije ni prema kome popustljiv, učitelj je zahtjevan; ono što se očekuje od nas je u odnosu na njegovu ljubav koja ne može biti zadovoljna s minimalnim. Isus od nas traži sve ali nam i daje sve. Prispodoba ide i dalje od moralnih standarda koje smo pronašli u poruci prvog čitanja. To više jednostavno nije samo vrednovati primljene darove: najveća vrijednost koju nam je Gospodin povjerio jest prije svega njegova riječ, koja otvara neograničene vidike našim životima. To je ujedno i misija evangelizacije, što se odnosi na budućnost Crkve i Božjega kraljevstva.