Današnji svetkovina ima više manifestacioni karakter. Htjelo se naglasiti, i na vanjski način ispovjediti vjeru u stalnu prisutnost Isusovu među nama pod prilikama kruha. Vjernici su izvanjskim oduševljenjem, procesijama i pjesmama htjeli izraziti svoju vjeru i radost što je Isus prisutan s nama u Euharistijskom kruhu. Na posljednjoj večeri Isus je uzeo kruh u ruke, podigao oči prema nebu, zahvalio Bogu, razlomio i podijelio svojim učenicima, rekavši - ovo je moje tijelo i naredio neka i oni tako čine na njegov spomen. Dok uzimamo zemaljski kruh u ruke, molimo te, Bože, ne uskrati nam ni duhovnu hranu. Isus je dao najprije tjelesni kruh gladnom mnoštvu u pustinji. Oni su ga htjeli učiniti kraljem. Razveselili su se: evo konačno onoga koji može dati kruh gladnima. On se povukao, nije prihvatio biti spasitelj samo u tjelesnim potrebama, dati samo tjelesni kruh gladnima. Progovorio je o Kruhu s neba. I sam se predstavio kruhom! Govorio je o živom kruhu koji je s neba sišao. Povezao je sve zemaljske potrebe, sav zemaljski život s onim nebeskim. Zemaljski se kruh posvećuje nebeskim. Bog je sebe, svu svoju ljubav, Sina ljubljenoga stavio u naš kruh svagdašnji. Isus, naš ljubljeni Učitelj, prvi lomi taj kruh i daje ga svojima. Uzmite, blagujte, ovo je tijelo moje...za vas se predaje! Uzmite pijte, ovo je kriv moja...za vas se prolijeva! To nam je tako ostalo u sjećanju, više nikad ne možemo govoriti o kruhu a ne sjetiti se i ovoga što je Gospodin učinio. Dao nam se kao kruh! Kad ga primamo postajemo s njim isti kruh, isto Tijelo. Kao što je on, koji s neba siđe, sama sebe dao, tako je i nas poučio: budimo jedni drugima kruh. Svi smo s Kristom postali kruh za život svijeta. Taj kruh Duh Sveti jača i oživljuje, stalno na svijetu stvara radost i daje puninu života, nadoknađuje sve one nedostatke što ih ima pustinja našega zemaljskog života. Taj živi nebeski kruh i piće utažuje svaku glad i žeđ kroz naše zajedništvo kojim nas povezuje! To je uistinu - jelo istinito i piće istinito! Zašto to ne shvatimo ozbiljno. Nije li u tom duhovnom kruhu i rješenje naših privrednih i socijalnih briga oko zemaljskoga kruha. Vi ćete reći poput ondašnjih Isusovih slušatelja: kako nam pričest može utažiti potrebu za jelom, kako pričest može riješiti problem zemaljskoga kruha. Duhovni kruh nosi i rješenje zemaljskoga kruha. Kako? Kruh koji s neba silazi preobražava se u zemaljski kruh po onima koji ga primaju i postaju s njim jedno Tijelo, i taj kruh daje život svijetu. Dajte im vi jesti! Bogataši drže zemaljska dobra u svojim rukama i misle sve je njihovo. Bog je sva zemaljska dobra odredio za sve ljude i sva zemaljska bića. Bogati misle oni dijele kako hoće i kako njima odgovara. A Bog je jedini istinski djelitelj dobara. On daje hranu u pravo vrijeme svakom živom biću. Teško onome koji je uskraćuje, sam će ostati gladan. Nema trajno sigurnog zemaljskog jela, koje ne bi bez duhovnog što ga Bog daje vodilo u smrt. Blagujmo od Kruha života i postanimo kruh života. Dijelimo međusobno zemaljski kruh kako bismo bili dostojni nebeskog.

Ne može se zajedno kod istog nebeskog stola naći i siromah i bogataš, ako bogataš nije spreman dijeliti svoj kruh sa siromahom. Kruh s neba što ga primamo u pričesti uvijek uznemiruje srca pričesnika i traži solidarnost i sućutni međusobno u svim ljudskim potrebama. Ako si po pričesti tijela i krvi Kristove s Kristom postao jedno Tijelo, onda moraš i s Kristom biti Kruh za sve ljude. Sad smo ponovno u trendu kad se stvaraju bogataši. Postalo je posebno poželjno biti bogat. Moramo mi kršćani vikati bogatom svijetu: pretvorite svoje bogatstvo u kruh dobrote i ljubavi, inače ćete ponovno ogladnjeti, istrunut ćete u svome bogatstvu. I vama, bogati, treba Kruh s neba! Kako biste ga bili vrijedni, dijelite, svoj zemaljski kruh s drugima. Draga braćo i sestre, dok danas slavimo Presveto Tijelo i Krv Kristovu pod likom našega zemaljskoga kruha, budimo otvoreni jedni prema drugima. Shvatimo svaku pričest što je primamo i kao poziv na sveopće zajedništvo. Dijelimo međusobno sve što nam je sada potrebno u vremenu, kako bismo zavrijedili biti u zajedništvu u vječnosti. Tad ćemo se svi radovati u Gospodinu koji daje život vječni.