Dogma Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije novijeg je datuma, iako je Crkva oduvijek vjerovala kako je Marija, zbog posebnih zasluga Isusa Krista i zbog njezina bogomajčinstva, sačuvana od svake ljage grijeha kako istočnoga tako i osobnoga. Dogmu Bezgrešnog Marijina začeća proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. svečanom definicijom: „Definiramo kako je od Boga objavljen nauk, koji uči da je Blažena Dje­vica Marija u prvom času svoga začeća, posebnom milošću i privilegijem Svemogućega Boga, radi predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja lju­dskog roda, sačuvana netaknuta od svake ljage istočnoga grijeha" (DS 2803).

Taj svečani papin čin bio je kruna dalekog puta vjere i pobožnosti od davnina. Već su Sveti oči veličali Mariju i nju postavljali izvan isto­čnoga grijeha, pa je zato nazvali „neokaljanom, bezgrešnom, čistijom od anđela, najčistijim ljiljanom, neokaljanom klicom, suncem sjajnijim od sunca"…

Pri završetku 7. stoljeća na Istoku se pojavljuje svetkovina Marijina začeća. U 11. stoljeću prelazi u Englesku, ali za kratko vrijeme, kako bi stoljeće kasnije ponovno bila obnovljena pod nazivom: Bezgrešno Marijino začeće. Odatle će prijeći u Normandiju a kasnije i u cijelu Francusku.

Istok je uvijek častio na poseban način Mariju pa i Bezgrešno Mari­jino začeće, iako na Istoku nije nikad došlo do dogmatske definicije Bezgrešnog začeća. Na Zapadu je Marijina bezgrešnost nalazila protivnika, ne zbog odvratnosti prema Mariji, jer je ona uvijek smatrana najuzvišenijom među stvorenjima, nego radi nauka o otkupljenju, koje se dogodilo Kristovom žrtvom.

Franjevci su se zalagali za uvođenje svetkovine Marijina začeća u cijeli Red, a u obrani Marijine bezgrešnosti istaknuo se franjevac Duns Skot. On je govorio: Otkupiteljeva savršenost zahtijeva izvesti apso­lutno savršeno otkupljenje, ne samo kako bi očisti nego i sačuvao od grijeha najljubljenije stvorenje. „Blažena Majka Božja, naučava Skot, jest na nebu, ona koja nije nikada bila neprijateljica ni osobnim ni istočnim grijehom; to bi ipak bila da nije bila sačuvana".

Bazelski koncil (1439. godine) bio je sklon proglasiti Bezgrešno začeće dogmom vjere, ali radi tadašnjih općih crkvenih prilika pitanje nije dobilo službenu formu. Papa Sikato IV. najzaslužniji je što se na Zapadu pri­hvatila svetkovina Bezgrešnog Marijina začeća. On je 1476. godine toj sve­tkovini dodjelio iste oproste kao i svetkovini Tijelova.

Nakon što je papa Pio IX. (1854.) Bezgrešno Marijino začeće pro­glasio dogmom, postaje jedna od najraširenijih Marijinih svetkovina. U formi proglašenja dogme je naglašeno: Marija je apsolutno već od svoga početka, oslobođena svake ljage grijeha; ova Adamova kći spašena je po zaslugama Isusa Krista u previziji zasluga Kristovih. Tako je otku­pljena na savršeniji način nego drugi sinovi Evini, ukoliko nije dopustio da je ni jednoga časa ne okalja nikakav grijeh. Nju je Kristova milost ispunila od prvoga časa njezina života. Ova je svetkovina trijumf misterija spasenja. Njom slavimo ne samo misterij Marijine neokaljanosti od vlasti tmina već i istinu kako je ona puna blistave milosti i nebeske ljepote. Zato joj Crkva pjeva: „Sva si lijepa, o Marijo, i grijeha istočnoga nema u tebi!"

U liturgiji današnjega dana zahvaljujmo Bogu što su ostvareni nje­govi planovi u Mariji. Zbog toga i kličemo od radosti, tražeći ujedno barem dijelak čistoće koju je ona posjedovala.

Papa Pavao VI., koji se neprestano trudio oko produbljivanja mari­janskog štovanja, tiskao je 1974. pobudnicu Marialis cultus u kojoj li­jepo govori kako je ova svetkovina divna priprava za dolazak i rođenje Spasitelja: „8. prosinca - kad se u isti mah proslavljuje Neokaljano začeće Marije, temeljna priprava (usp. Iz 11, 1-10) na dolazak Spasitelja i blažena zora Crkve bez ljage i nabora" (br. 2). Taj nam je poziv upu­ćen kako bismo se što dostojnije spremili za svetkovinu Božića koja je pred nama.

Sveti Euharije, trierski biskup. Živio je u drugoj polovici III. stoljeća. S njim se započinje poznati nam redoslijed trierskih biskupa.

Sveti Makarije, aleksandrijski mučenik. Spaljen je živ u vrijeme Decijeva progonstva.

Sveti Sofronije, ciparski biskup, dobročinitelj siromaha.

Sveti Romarik (Remire Romarv), opat. Osnovao je skupa sa svetim Amatom samostan u blizini današnjeg Remiremont  (Romarici Mons).  Umro je, prema predaji, 8. prosinca 653. godine.

Sveti Patapije, carigradski pustinjak. Živio je između V. i VII. sto­ljeća. Pripisuju mu se brojna čudesa.