Na općoj audijenciji održanoj u biblioteci Apostolske palače papa Franjo je potaknuo vjernike da otvore svoje srce raspetom Isusu u molitvi, i to gledajući križ i razmatrajući Evanđelje. Tako ćemo shvatiti da nismo sami, jer Gospodin nas nikada ne napušta i ne zaboravlja nas

Upravimo pogled prema križu, a onda otvorimo Evanđelje; križ i evanđelje, neka to bude naša kućna liturgija, jer ne možemo ići u crkvu u ovo vrijeme pandemije – rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji koju je i danas održao u biblioteci Apostolske palače. Među brojnim pitanjima koja si postavljamo ovih dana straha zbog pandemije koja muči cijeli svijet, postavljamo si i pitanja o Bogu – primijetio je – Što  On čini pred našom boli? Gdje je kada sve krene loše? Zašto nam na brzinu ne riješi probleme?

U tomu nam može pomoći pripovijest o Isusovoj muci koja nas prati u ovim svetim danima – rekao je Papa. I tamo se nakupilo mnogo pitanja. Nakon što su Isusa slavodobitno dočekali u Jeruzalemu, ljudi su se pitali hoće li konačno osloboditi narod od njegovih neprijatelja. Očekivali su snažnoga Mesiju, pobjedničkoga, s mačem. Ali, došao je jedan blagi i ponizna srca, koji poziva na obraćenje i milosrđe. I tada upravo to isto mnoštvo koje mu je prije klicalo, sada traži da ga se razapne. Oni koji su ga prije pratili, sada su ga, zbunjeni i prestrašeni, napustili misleći da on nije Mesija, jer Bog je snažan, Bog je nepobjediv.

Međutim poslije, nakon što je Isus umro, satnik, koji nije bio vjernik, koji je vidio Isusa kako trpi na križu i čuo ga kako je svima oprostio, rekao je: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" (Mk 15, 39). Kaže upravo suprotno od onoga što su drugi govorili, potvrđuje da je tamo doista Bog.

Koje je onda pravo Božje lice? I gdje se potpuno objavio? – upitao je Sveti Otac te istaknuo – Na križu. Tamo upoznajemo Božje crte lica. Nemojmo zaboraviti da je križ Božja katedra. Dobro će nam činiti promatrati križ u tišini i vidjeti tko je naš Gospodin; Onaj koji ne upire prstom ni u koga, čak ni u one koji ga razapinju, nego širi ruke prema svima. On nas ne pritišće svojom slavom, nego dopušta da ga svuku za nas; ne ljubi nas riječima, nego nam u tišini daje život; ne primorava nas nego nas oslobađa; ne odnosi se prema nama kao prema tuđincima, nego na sebe uzima naše grijehe.

Gledajmo križ kako bismo se oslobodili predrasuda o Bogu, a onda otvorimo Evanđelje – potaknuo je Papa. Ovih dana, kada smo svi u karanteni, zatvoreni u kući, uzmimo u ruke te dvije stvari: križ, gledajmo ga; a onda otvorimo Evanđelje. To će za nas biti poput velike kućne liturgije, jer ne možemo ići u crkvu. Križ i Evanđelje –ponovio je papa Franjo.

U Evanđelju čitamo da, kada ga ljudi žele proglasiti kraljem i kada nečisti duh želi otkriti njegovo božanstvo, Isus to ne želi. Ne želi da ga se krivo protumači, ne želi da ljudi pomiješaju pravoga Boga, koji je ponizna ljubav, s lažnim bogom, svjetovnim, koji se silom nameće. Pravi Bog nije neki idol; On je Bog koji je postao čovjekom, kao svatko od nas, i izražava se kao čovjek, ali snagom svojega božanstva – napomenuo je Papa.

Upravo se u satnikovim riječima otkriva pravi Isusov identitet. U tom se trenutku, nakon što je dao život na križu, vidi da je Bog svemoguć u ljubavi. To je njegova narav, On je Ljubav. Međutim, netko bi mogao reći: Radije bih imao snažnoga, moćnog Boga, a ne tako slaboga koji umire. Ali, moć ovoga svijeta prolazi, dok ljubav ostaje.

Samo ljubav čuva život koji imamo, jer obuhvaća naše slabosti i preobražava ih – objasnio je Papa. Ljubav Božja je na Uskrs iscijelila naš grijeh svojim oprostom, od smrti je učinila prijelaz u život, naš je strah pretvorila u pouzdanje, našu tjeskobu u nadu. Uskrs nam kaže da Bog može sve okrenuti na dobro. Da se s Njim doista možemo pouzdati da će sve ići dobro. I to nije neka iluzija, jer Isusova smrt i uskrsnuće nisu iluzija; to je istina! – istaknuo je Papa te dodao da nam se zato u uskrsno jutro kaže „Ne bojte se!" (usp. Mt 28,5).

Isus je promijenio povijest postajući nam blizak, i učinio ju je poviješću spasenja, iako je još uvijek obilježena zlom. Dajući svoj život na križu Isus je pobijedio i smrt. Tako i mi možemo promijeniti svoj život približavajući se Njemu, prihvaćajući spasenje koje nam nudi – rekao je Papa te potaknuo vjernike da Mu otvore svoje srce u molitvi, i to gledajući križ i razmatrajući Evanđelje. Dopustimo da se njegov pogled položi na nas; tako ćemo shvatiti da nismo sami, nego da smo voljeni, jer Gospodin nas nikada ne napušta i ne zaboravlja nas.

8. travnja 2020. - Papa: Molimo za obraćenje Juda današnjice

Molimo danas za ljude koji u ovo vrijeme pandemije koronavirusa trguju s potrebitima; iskorištavaju potrebe drugih i prodaju ih. Molimo za mafijaše, lihvare i mnoge druge. Neka Gospodin takne njihovo srce i neka ih obrati – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte

Komentirajući evanđelje današnje liturgije koje govori o Judinoj izdaji, Papa je rekao da i danas postoje Jude, to jest ljudi koji izdaju, pa i najmilije, prodajući ih za svoju korist. I danas postoje oni koji žele služiti Bogu i novcu, koji na prikriven način iskorištavaju, naizgled besprijekorni, no trguju ljudima i prodaju bližnjega. Juda je ostavio učenike, bio je navezan na novac. Tko previše voli novac, izdaje. No njega je izdao đavao koji loše plaća i ostavlja čovjeka u razočaranju. Juda je završio objesivši se.

Kada mislimo na prodaju ljudi, na pamet nam pada trgovina afričkim robovima koje su odvodili u Ameriku, potom prodaja jezidskih djevojaka u Islamskoj državi – rekao je Sveti Otac i istaknuo – I danas se ljudi prodaju. Postoje Jude koji prodaju braću i sestre, iskorištavajući ih u poslu, ne plaćajući pravedno i ne priznajući svoje obaveze. Dapače, često prodaju najdragocjenije stvari. Da bi čovjek udobnije živio, svoje roditelje stavlja na sigurno u starački dom i ne ide ih posjećivati. Postoji uzrečica koja kaže: „Taj je sposoban prodati i vlastitu majku". Zaista, prodaju je, potom su mirni, daleko od njih, prepuštaju drugima da se brinu o njima.

Trgovina je ljudima danas, kao i u prva vremena – rekao je papa Franjo i citirao – „Ne može se služiti dva gospodara, to jest Bogu i novcu". Svatko od nas mora izabrati; služiti Bogu i bit će slobodan u molitvi i služenju ili služiti novcu kojem će biti rob. Međutim, mnogi ljudi žele služiti Bogu i novcu. To su ljudi koji na prikriven način iskorištavaju, izgledaju besprijekorno, no ispod stola trguju, pa i s ljudima, nije im važno. Iskorištavanje ljudi jest prodaja bližnjega.

Juda je otišao, no ostavio je učenike koji nisu njegovi, nego su đavlovi učenici – rekao je Papa i primijetio – Ne znamo kakav je bio Juda, možda normalan, možda tjeskoban; Gospodin ga je pozvao da bude učenik. Nikada to nije uspio biti. Nije imao ni usta ni srce učenika. Slabo je učio, no Isus ga je ljubio. Volio je novac. Kada je Marija pomazala Isusove noge sa skupocjenom pomasti, prigovorio je ne zato što je ljubio siromašne, nego jer je bio lopov. Ljubav ga je prema novcu odvela izvan pravila da krade, a od krađe do izdaje mali je korak.

Tko previše ljubi novac, uvijek izdaje kako bi imao više – rekao je Sveti Otac i potvrdio – To je pravilo i činjenica. Možda je Juda bio dobar mladić s dobrim nakanama, no završio je kao izdajica koji je otišao na tržište prodati; otišao je svećeničkim glavarima prodati Isusa. Po mojem mišljenju, bio je izvan sebe. Isus mu nikad nije rekao „izdajico", nego je govorio da će biti izdan. Nikada mu nije rekao: „Odlazi izdajico". Dapače, rekao mu je: „Prijatelju" i poljubio ga. Đavao koji je ušao u Judu, naveo ga je na izdaju. No đavao nije pouzdan platiša. Sve obećava i pokazuje, te na kraju čovjeka ostavlja sama u takvom očaju koji ga tjera da si oduzme život.

Judino je srce bilo nemirno, mučeno pohlepom i uznemireno Isusovom ljubavlju koja ga nije uspjela osvojiti; u toj se magli vratio svećeničkim glavarima, tražeći oprost i spasenje, a oni su mu odgovorili: „Što mi imamo s tim? To je tvoja stvar!" Đavao tako govori i ostavlja u očaju. Mislimo na mnoge „velike" Jude ovoga svijeta koji iskorištavaju ljude i na „male" Jude koje svatko od nas u sebi nosi kada mora birati između odanosti i koristi. Svakoga od nas može privući ljubav prema novcu, imanju i blagostanju. No svatko se od nas mora pitati: „Mali Judo koji si u meni, gdje si?".