Jeronim Emilijani rođen je u Veneciji 1486. godine. Mladost je proveo kao vojnik živeći razuzdano i neodgovorno sve dok nije dospio u zatvor, gdje je počeo ozbiljno razmišljati o svome životu. Kad je pobjegao iz zatvora, posvetio se pokorničkom životu pod vodstvom Giampietra Carafa, bu­dućeg pape Pija IV. Pokazao se revan i snalažijiv u služenju siromašnima, bolesnima, raspuštenoj omladini i obraćenim grešnicima. U Somaski (Bergamo) utemeljio je družbu Služitelja siromašnih, nazvani „somaski".

U svojini mnogobrojnim spisima, koja su sačuvana, i u izvještajima njegovih suvremenika, sveti Jeronim Emilijani, ili Miani, predstavlja se kao poduzetan i radin čovjek, bezgranično pouzdan u Boga i uvijek veseo. Umro je u Somaski 8. veljače 1537. Blaženim ga je pro­glasio 1747. godine Benedikt XIV., koji je i sam bio učenik somaskina, a svetim Klement XIII. 1767. godine. Zaštitnikom siromaha i napuštene djece proglasio ga je Pio XI. 1928. godine. Sveti Jeronim Emilijani svojim životom i radom zaslužio je naziv pomoćnik i otac sirota.

Sveti Pavao, pustinjak kod Triera i biskup Verduna (Francuska), umro 648. godine.

Sveti Pavao, Luvijc i Cirijak, mučenici u Rimu.

Sveti Dionizije, Emilijan i Sebastijan, mučenici u Armeniji.

Sveta Kvinta, mučenica u Aleksandriji za cara Decija.

Sveti carigradski mučenici, monasi dijskog samostana, pogubljeni  zato što su nosili poslanicu pape Feliksa protiv krivovjerca Akacija.

Sveti Juvencije, biskup u Paviji, umro 397 godine.

Sveti Stjepan, opat Mureta i utemeljitelj Grandimonteškog reda.