Nalazite se u > Misije - knjige

C A G L I E R O 11

C A G L I E R O 11

C A G L I E R O 11

Misijski bilten

 

N. 72 - prosinac 2014

Predraga braćo i prijatelji, sjećam se, jedanput u jednoj od Afričkih zemalja, jedna starija gospođa priđe jednom misionaru i reče: "Vaša brada je sijeda i duga, ali imate oči malog djeteta”. Uistinu je bilo tako! Misionar ad gentes (naroda) mora pod svaku cijenu "postati kao dijete”. Iznova početi učiti sve: govoriti, pozdravljati, jesti, kulturu oblačenja.  I tako, korak po korak, njegov duh i njegove oči postaju dječje, upravo onako kako Isus želi: "Ako ne postanete poput djece, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!” Upravo s toga, misionar osjeti posebnu čar razmatrajući oči djeteta Isusa, koji je postao malen iz ljubavi prema svim narodima, kulturama i nacijama! Želim vam sretan i blagoslovljen Božić 2014! Vrijeme za postati "kao djeca”. Vrijeme za usredotočiti se na čiste oči Djeteta Isusa i učiti od tih očiju kako biti misionar i učiniti  od tih očiju školu misionarstva. Naučiti biti misionar kontemplirajući Isusove riječi: "Blaženi čista srca, oni će Boga gledati.” Hvala!

don Guillermo Basañes SDB

 

Obilježiti dvjestotu godišnjicu don Boscova rođenja doprinoseći misijskom djelovanju naše Družbe…

Želio bih reći jasno i jednostavno: misijska dimenzija je dio našeg identiteta i različitost kultura, multikulturalnost i međukulturalnost su bogatstvo prema kojem idemo u ovom šesto godištu. Papa je pozvao na evangelizaciju svih naroda te i mi upravljamo naš pogled, uvijek kako bi ponovno upoznali svoj identitet, prema misijskom karakteru naše Družbe. Don Bosco je želio da Salezijanska Družba bude misionarska. Daleke 1875. između malog broja prvih salezijanaca, izabrao je desetoricu kako bi otišli u Ameriku. Do trenutka svoje smrti uputio je još deset misijskih poslanja te su se 153 salezijanca nalazili u Americi u trenutku njegove smrti, gotovo dvadeset posto od ukupnog broja salezijanaca tog vremena, prema popisu Družbe iz 1888. godine.

Misijski identitet, sačuvan i njegovan tijekom godina, napravio je da izvanredni vrhovni Sabor Družbe uputi poseban poziv koji želim i danas ponoviti kao zahvalu don Boscu na pragu dvjestote obljetnice njegova rođenja: izvanredni Sabor poziva sve Provincije, i one najsiromašnije osobljem, kako bi poslušni koncilskom pozivu i potaknuti žarkim primjerom našeg utemeljitelja, doprinijeli, s vlastitim osobljem, u trajnom ili privremenom obliku naviještanju Kraljevstva Nebeskog. (CGS, n. 477)

Uistinu vjerujem, draga braćo, da je ovaj poziv važeći i danas u našoj Družbi. Kad govorim o zahvali don Boscu tijekom obilježavanja obljetnice njegova rođenja, ne govorim samo o pukom zahvaljivanju već uistinu vjerujući, a to su bili i osjećaji 27. Vrhovnog sabora, da je veliko bogatstvo naše Družbe upravo u misijskoj sposobnosti biti tamo gdje je najpotrebnije evangelizirati, iako smo svjesni potreba i tamo gdje djelujemo.

D. Ángel Fernández Artime SDB (izvadci iz AGC 419)

 

Salezijanska Misijska Nakana

Za Salezijance suradnike u Africi. Kako bi bili istinski laički misionari na svojim prostorima.

Imamo vec 1500 salezijanaca suradnika u 38 zemalja Afričko-madagaskarske Regije. Oni, malo po malo, postaju sve svjesniji svoga zvanja i značenja/važnosti uloge odgojitelja i evangelizatora. Benedikt XVI uputio im je sljedeći poticaj: "Želim vas potaknuti da budete aktivno i odlučno prisutni u političkom svijetu, u svijetu kulture, umjetnosti, medija i raznih udruga. Zbog dragocjenog doprinosa koji možete dati za zajedničko dobro, budite svjesno i ponosno, bez straha i kompleksa, prisutni!” (Africae Munus, 131).

 

Svjedoci salezijanske misionarske svetosti.

Časni sluga Božji Attilio Giordani (1913.1972), otac obitelji, animator oratorija, salezijanac suradnik, okončao je svoj život u Brazilu gdje je sa svojom obitelji bio misionar, te kaže: "U životu nije potrebno govoriti stvari koje trebamo napraviti. Nije toliko potrebno propovijedanje, vrijedno je ono što činimo. Potrebno je životom posvjedočiti ono u što vjerujemo. Ne trebamo pripremati propovjedi. Propovijed je ono što živimo.”

 

Moja misionarska radost: raditi za napuštene u bugarskom društvu

Moj misionarski poziv se rodio u aspirantatu 2001. godine kad mi je dana mogućnost pomoći don Carmelu Attardu, starijem malteškom misionaru. On je bio jako zauzet misionar. Osobito me me se dojmila njegova duhovnost. Malo po malo u meni je rasla želja da odem u misije. Fotografije iz misija izložene na panoima kao i posjete misionara, pomogle su da u meni, svaki dan sve više, raste misionarski duh. Nakon aspirantata u više navrata izložio sam ovu želju Provincijalu, ali on nije bio voljan poslati me u misije. Isto se ponovilo i nakon postnovicijata.

Nisam zatomio misionarski poziv, ali sam odlučio kako više o tome neću razgovarati s mojim poglavarima. Odlučio sam se prepustiti Božjoj volji: „Ako me Gospodin želi u misijama, On će me tamo i odvesti.” Jednog dana, ostao sam iznenađen kada me Provincijal odlučio poslati u Italiji na asistenciju i teološki studij. Na sreću, u Italiji sam susreo don Václav Klementa, tadašnjeg savjetnika za misije. S njim sam razgovarao te me ohrabrio kako bih započeo misijsko razmišljanje o misijskom pozivu. Napokon 2013. godine poslao sam Vrhovnom poglavaru molbu za odlazak u misije te sam poslan u Bugarsku.

Tečaj za nove misionare koji sam pohađao, pomogao mi je vidjeti u novom svjetlu na to kako biti misionar u vremenu kada je svjedočanstvo života na prvom mjestu. Pojedine situacije mogu otežati naviještanje Evanđelja, dok druge mogu biti nezainteresirane, ali mi smo pozvani svjedočiti Krista svojim životom u obije situacije. Biti misionar danas ne znači propovijedati Evanđelje drugima, ići u siromašne zemlje ili zauzeti se za druge, već dati svjedočanstvo načinom života, jer naše služenje drugima, živeći i radeći zajedno kao zajednica, moćno je svjedočenje Evanđelja ljubavi.

Sretan sam kao misionar u Bugarskoj i ono što me još više raduje je poslanje koje vršimo među siromašnima i onima koji su najzapušteniji u bugarskom društvu, Romima. Iako sam već za vrijeme asistencije bio u Bugarskoj, s radošću očekujem ponovni povratak kako bih radio kao svećenik. Vidim svijetlu budućnost Crkve u Bugarskoj. Naše poslanje s Romima je obećavajuće, ali trebamo istražiti i druge mogućnosti na području odgoja i kršćanske formacije.

 

Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi