Propovijed vojnoga ordinarija Jure Bogdana, Knin, 5. kolovoza 2018. Liturgijska čitanja XVIII. nedjelje kroz godinu: Izl 16, 2-4.12-15; Ef 4, 17.20-24; Iv 6, 24-35 Braćo i sestre 1. S velikom radošću i ponosom hrvatski se narod danas okuplja u povijesnom, kraljevskom gradu Kninu da iskaže zahvalnost za dar slobode i mira koji je postignut osloboditeljskom, vojno-redarstvenom operacijom Oluja prije 23 godine. Kao što je izraelski narod zahvaljivao Bogu što ga je izveo iz Egipta, iz kuće ropstva, i naš hrvatski narod prvenstveno zahvaljuje Bogu što je bio snaga i oslonac našim braniteljima od onih prvih, teških dana Domovinskoga rata, kada su se oni – loše opremljeni, ali s krunicom oko vrata – suprotstavili moćnom agresoru. Osjetili smo Božju blizinu i majčinski zagovor Blažene Djevice Marije u onim krvavim danima, kad smo proživljavali strahovite trenutke napada na naše gradove i sela, kada smo morali gledati spaljena ognjišta, ucviljenu djecu i nečovječne zločine i pokolje u Borovu Selu, Dalju, Vukovaru, Glini, Petrinji, Škabrnji Dubrovniku i u tolikim mjestima diljem naše napaćene Domovine. No, zahvaljujući svojoj kršćanskoj vjeri naš narod nije gubio nadu u pobjedu istine i pravde. Nakon niza desetljeća u sastavu jedne države i sustava koji su za hrvatski narod bili tamnica, kao za Izraelce Egipat, a često i kuća smrti – prisjetimo se samo Bleiburga, Križnoga puta, Golog otoka, Stare Gradiške, nasilno ugašenog hrvatskog proljeća… Vojno-redarstvena operacija Oluja je odgovor na politiku sustavnog etničkog čišćenja jednog naroda iz njegove domovine. I to se opet ponovilo devedesetih godina prošlog stoljeća. Ne može se govoriti o miru i suživotu bez istine i pravde. Istina s ljubavlju, ma kako bila bolna, uvijek oslobađa i otvara perspektivu za budućnost, za dijalog. Stoga je prikladno da današnji dan, 5. kolovoza, slavimo kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Za nas kršćane ovo je prigoda da razmatramo o vjeri kao izvoru snage i zajedništva na ovozemaljskom putu. 2. Što vjera u nama prouzrokuje? U drugom čitanju iz Poslanice Efežanima sveti Pavao govori o preobrazbi koja se događa svakom kršćaninu. U sakramentu krštenja odložili smo staroga čovjeka i obukli novoga po slici i prilici Isusa Krista, čovjeka „po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine". Nije to naša zasluga, nego Božji milosni dar koji smo primili preko naših roditelja po vjeri i predaji Crkve. No, sveti Pavao zna da je taj dar istodobno zadatak. „Ne živite više kao što pogani žive", opominje nas. Ne slijedite varave požude koje vas vode u propast, odložite prijašnje ponašanje! Iz dana u dan iznova se odlučite za Krista i put Evanđelja! Sakramentalni čin krštenja sažimlje i pokazuje u jednom trenutku ono što je cjeloživotni zadatak. Na tom putu pomažu nam sakramenti, razmatranje Božje riječi, osobna i zajednička molitva. Osobito u nedjeljnom i blagdanskom slavlju svete mise dariva nam Bog duhovnu hranu koja nam je potrebna na ovozemaljskom putu. 3. Taj život iz vjere u zajedništvu Crkve jest ono što je održalo naš hrvatski narod u burama i nedaćama povijesti. No, na tome putu postoje i napasti. Razmatrajući prvo čitanje iz Knjige Izlaska, kako ne primijetiti sličnost između mrmljanja izraelskoga naroda nakon izlaska iz Egipta i pojedinih glasova u hrvatskom društvu koji žale za prošlim vremenima, a preziru sve od osamostaljenja Hrvatske do danas? Izraelci žale za Egiptom gdje su „sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje". Brzo su zaboravili da su u Egiptu bili robovi, da su jeli kruh sa sedam kora, da su čamili kod lonaca s otpadcima sa stolova egipatske gospode. Nemojmo upasti u istu obmanu! Nemojmo zaboraviti što se događalo u našoj novijoj povijesti! Prisjetimo se da je agresija na hrvatski narod dugo pripremana – još od Načertanija i politiziranoga svetosavlja, pa preko propagandne knjige Magnum crimen sve do okupljanja na Kosovu Polju 1989. godine. Sustavno su se sijale klice mržnje pod političkim, kulturnim, pa čak i vjerskim velom. No, operacija Oluja 1995. godine konačno je stala na kraj svemu tome. Akcija Oluja kao zajednička vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i policije planirana je i izvršena uz maksimalno poštivanje ljudskih prava, međunarodnoga prava i običaja ratovanja. Ova je operacija upisana u anale svjetske povijesti i vojne udžbenike kao pravedna bitka u pravednom Domovinskom ratu. Operacija Oluja kruna je obrambenoga Domovinskog rata, konačni temelj uspostave samostalne hrvatske države i glavni preduvjet za razvijanje pravednoga i demokratskog društva u kojem će hrvatski narod i svi građani dobre volje u slobodi i ravnopravnosti ostvarivati svoje sposobnosti i kreativne snage. Stoga s radošću i zahvalnošću slavimo ovaj dan. 4. Međutim, nije dovoljno ostati na ovom jednom danu. Duhovno ozračje treba prenijeti i na ostale dane u godini. Dar slobode i mira koji danas slavimo trebamo ostvarivati u našim svakodnevnim prilikama. Evanđelje današnje nedjelje otvara nam oči za tu perspektivu: Što nam je činiti nakon ovoga dana? Je li nam vjera samo izvanjski ukras? Stari običaj? Lijep obred koji nam pruža okvir za sadržaj kojeg sami kreiramo? Ili pak zbiljski osjećamo da moramo prije svega i nada sve Bogu zahvaliti i Njega slaviti, da nam je potrebna Njegova milost i blizina – danas i u ključnim trenucima našega života? Tražimo li Isusa u svome svakodnevnom životu? Jesmo li spremni prihvatiti Njegove poticaje i Njegovo vodstvo? Danas nas Isus poziva: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni", te nadodaje: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne će ožednjeti nikada." Ono jedino za što se isplati živjeti jest – zajedništvo s Isusom. On je jedini koji našem životu može dati smisao i pružiti nam trajnu, neprolaznu radost. On je bio oslonac našim predcima koji su tijekom 13 stoljeća očuvali vjeru. Bio je oslonac našim braniteljima koji su se, uza svu svoju hrabrost i vojničke vještine, najviše uzdali u njega i njegovu majku noseći sa sobom krunicu. Protekloga smo se mjeseca, na svjetskom nogometnom prvenstvu, mogli osvjedočiti kako hrvatski izbornik i nogometaši iz vjere i molitve crpe snagu kako bi u svojoj struci ostvarili naravne talente koje im je Bog dao. A vidjeli smo i više od toga: hrvatska se reprezentacija isticala kao ekipa nošena vrednotama zajedništva, ljubavi prema Domovini, ustrajnosti i požrtvovnosti. To su vrednote koje su hrvatskom društvu potrebne ne samo na sportskim terenima, nego prije svega na političkom, gospodarskom, obrazovnom i kulturnom planu. Sve to pak ne bi bilo moguće da nije prethodila osloboditeljska operacija Oluja kojom su – uz Božju pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije – ostvareni preduvjeti za mir, slobodu i slogu hrvatskoga naroda. Okupljeni danas u Kninu želimo potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažemo u bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom! Amen.