Kad Božićno slavlje prođe

Oduvijek sam teško proživljavala dan nakon bilo kojeg slavlja. Sutradan bi se slavljenička ushićenja preobražavala u neka sjetna raspoloženja s posve djetinjim uzdahom, kako je sve trebalo još malo potrajati. No za vječne životne promjene Preradović nas je pripremio stihom: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest."

Uskoro će Božić!

Nije netočno kad kažemo kako je Božić najljepši, najemotivniji i najuzvišeniji katolički blagdan. Pa dobro bi bilo kad bi takav i ostao.

Božićnom slavlju najmanje bih htjela oduzimati pravo na radost, jer Božić je po svojoj prirodi blagdan pun radosti. Ali svakom obliku slavlja, veselja i ushićenja potrebna je mjera, kako ne bismo slavili samo užitka radi i kako se ne bi obezvrijedila bit onoga što slavimo.

Možda me nostalgija ponijela u prošlost kad je ljepota blagdana imala više obiteljsko ozračje, kad nije bilo slavljeničke raskoši, a sve je bilo obavijeno nadnaravnim dostojanstvom, svaki običaj, pjesma ili pak rukom ispisana božićna čestitka.

U svijetu danas, iščekivanje Božića postade poduža i raznolika priredba s naglaskom na božićnom ugođaju. A što je božićni ugođaj? Možda gužva po osvijetljenim gradskim trgovima i trgovačkim centrima, redovi pred kućicama za jelo i piće, izleti u prosincu, otvorena klizališta, predbožićna  sniženja, božićna lutrija, a sve se to olako zaodjenulo epitetom adventski.

Advent ili Došašće najavljuje dolazak, rođenje Božjeg Sina pa je posve neprilično tu riječ osiromašiti, komercijalizirati i udaljiti je od njezinog pravog sadržaja.

Hoćemo li čar i veličinu Božića izgubiti negdje u hodu vremena koji nosi korjenite promjene? Hoćemo li svetost Božića prodati u bescjenje za kratkotrajna i isprazna zadovoljstva koja su daleko od onoga što nam Božić doista nudi? Možda ćemo i mi odrasli, poput nerazumne djece, osjetiti sjetu kad slavlje prođe, a ostanu nam tek ''''igračke'''' i posvjedočiti kako Kranjčevićevi stihovi imaju opravdanu težinu i ozbiljnost, kada u pjesmi Mojsije reče:

„I narodi su djeca velika

Što lako im je kupit igračke!"

A istinska radost Božića nije prolazna, ona traje u našoj vjeri i obnavlja se s našim molitvama. Radost Božića ukorijenjena je u liku Djevice s Djetetom u krilu, u čudesnoj  ljubavi koja je povezala siromašnu nazaretsku obitelj, u rođenju Sina Božjeg na najneobičniji način. Tko nije s toplinom u duši zastao pred Djetešcem u jaslicama?   

Božić očarava upravo zbog svoje jednostavnosti. Obasipa nas darovima koji nisu materijalni.  Ako proniknemo u njegovo savršenstvo, poklanja nam ljubav, ako osluhnemo njegovu bit, daruje nam mir, a ako shvatimo zašto se Djetešce rodilo na tako neobičan način, ulijeva nam nadu.

Pa za dan poslije, kad slavlje prođe, kad će se bogato ukrašena scena raskititi, svjetla pogasiti, kad će se pred našim očima ukazati stvarnost, neka u nama ostane ono što Božić doista i daruje - LJUBAV, RADOST, MIR, NADU I ČISTOĆU.

Sačuvajmo svetost Božića, oduprimo se novom slavljeničkom điru koji i nas katkada privuče svojom jeftinom razdraganošću.