Dana 26. srpnja,  objavio sam svoju odluku da se pridružim Katoličkoj crkvi. Samo sat ranije, par džihadista napalo  je crkvu u Francuskoj gdje su ubili svećenika, fra Jacquesa Hamelea dok je držao svetu Misu! Nitko to nije znao ali ja sam već dva mjeseca ranije počeo aktivno debatirati jedan na jedan sa jednim svećenikom u Londonu, čitao sam katoličku literaturu te polako uranjao u život katekumena.

Uopće nisam imao namjeru javno objaviti moje svjedočanstvo, bar dok i službeno ne budem kršten u Katoličku crkvu. Kad se vijest o ubijenom svećeniku proširila nisam znao ništa o fra Hamleu, a mediji su prikazivali slike osamdesetogodišnjeg sijedog svećenika bijele kose i one obične svetosti. Ovaj nevini svećenik bio je prisiljen kleknuti dok mu ISIS reže grlo zbog Isusova imena, u srcu Europe i taj zao čin zahtijevao je neku reakciju.

Ja sam tada na svom Twitteru napisao: IAmJacques Hamel te sam nesvjestan ‘posljedica’ svijetu objavio da sam prešao na katolicizam. To je za mene bio impluzivan trenutak i ne baš u skladu s Gospodinom koji nas poziva da budemo – mudri kao zmije.

Tijekom sljedećih 48 sati krenulo je ludilo. Tisuće ljudi počele su me ispitivati o mom obraćenju o prelasku u Katoličkoj crkvi. Tisuće ljudi dijelile su ovu vijest po svojim društvenim mrežama te su mnogi jednostavno zaključili da je mene muslimana upravo ubojstvo svećenika dovelo do toga da pređem na katoličanstvo.

Te reakcije navele su me da posvjedočim da to nije istina, moj prelazak na katoličanstvo nije samo trenutak ljutnje već dugotrajan složeni proces moje konačne odluke’ – rekao je novinar koji je za Chatloc Herald detaljno pojasnio svoje obraćenje, koje prema njegovim riječima nije bilo tako jednostavno.

Iako je rođen u Teheranu u muslimanskoj obitelji koja baš i nije prakticirala svoju vjeru po svim pravilima svjedoči kako je sa 12 godina odlučio da Bog ne postoji, te je smatrao da je religija alat za manipulaciju a pobožnost prevara za zaglupljivanje.

Tako je i živio, iako kaže da je sustavno imao jaku želju i glad za Bogom, no kakao svjedoči ta glad za Bogom pojavila bi se u trenucima velikih padova. Danas, nakon mnogo godina sljepila shvaća da je Bog bio uz njega čak i kad je bio najgori. ‘Moj život išao je prema naprijed no bio je obilježen izljevima opasnog bijesa i autodestruktivnog ponašanja. Sramotio sam roditelje, sebe, a sve u utrci za materijalnim uspjehom. Vrtio sam se u krugu koji se poonavljao, opijao sam s a dva puta sam u dvadesetim godinama doživio neobično iskustvo.

Naime, ni sam ne znam zašto ali dva puta sam u stanju teškog pijanstva bez ikakvog razloga (ja stvarno ne znam zašto) otišao na svetu misu. Sjeo sam u zadnju klupu i samo osjetio valove nadnarovnog mira koji je dopirao iznad mene. Tada nisam imao pojma što se događa. Novinar kaže kako je s Kuranom oduvijek imao problem, da su brojna pitanja o Kuranu počela dolaziti još o osnovnoj školi zbog čega je ratovao s muslimanskim učiteljima, kao i s šerijatkim zakonima.

Tragao je. Kako kaže najdalje ga je od Boga odvela ‘kriva’ literatura, primjerice Nietzsche koji je proglasio da je Bog mrtav. Danas upozorova da je pojedina literatura opasna za mlade ljude koji tragaju jer često ima autodestruktivne i zbunjuće posljedice. U moru traganja, čitanja zbunjivanja, ateizma ali i znakova Gospodnjih koje je tek kasnije znao raspoznati, kaže da je prijelomni trenutak u njegovu obraćenju bio posjet Benedikta XVI.  Americi u 2008. kada je bio duboko impresioniran njegovom svećenstvom. Kako kaže, osjetio je njegovu svetost. Tada je u ruke uzeo njegovu knjigu Isus iz Nazareta i ta knjiga ga je upoznala s Isusom. ‘Ta knjiga mi je jako važna jer ja tada nisam čitao Sveto Pismo a vi ne možete shvatiti Isusa ako ne čitate Bibliju. No, ta knjiga mi je otvorila prostor za meditaciju o ideji da je svemogući Bog postao čovjekom i ušao u našu povijesti. Ta knjiga dala mi je središnje otajstvo kršćanstva. Iako su traganja i nedoumice još trajale neko vrijeme to je bio trenutak kada mi se otvorila jedna posve nova dimenzija – kaže ovaj novinar koji je objasnio i zašto je izabrao baš katoličanstvo.

Možda ćete dalje pitati: zašto katoličanstvo?

Pa, bavio sam se par godina s evanđeoskim kršćanima (protestantima). Katolici  vam baš ne neće poslati SMS poruke u kojima pitaju: ‘Hoćete li Vi i vaša žena doći na nedjeljno bogoslužje?’ Evangelici će to učiniti.

Moja majka je također ‘nanovo rođena’ prije nekoliko godina, a ja kao novinar povremeno bih znao pisati o progonjenim kršćanima u Iranu i arapskim zemljama. Jedan od mojih izvora bio je i konzervativni evanđeoski aktivist koji mi je bio i velika podrška ohrabrenja na mom kršćanskom putu. Na kraju, ipak nisam mogao ništa učiniti u evanđeoskom kršćanstvu. Iako sam se divio evangelicima, njihova teologija jednostavno me nije zadovoljila. Nisam mogao samo treptati na zaključak: ‘Ja sam spašen’.

Životno iskustvo me dovelo do toga da jasno vidim ideju kršćanstva, te sam se uvjerio da nema ‘instant’ rješenja za sve slomljeno oko mene i unutar mene. No, s katoličanstvom je postojala i sigurnost od dva tisućljeća neprekidne vlasti. Hijerarhijski karakter Crkve koji je odbijao moje evanđeoske prijatelje za mene je bio prava atrakcija. Bilo je više sigurnosti da crkva koja je pobijedila na tisuće krivovjerja, vjerojatno neće dopustiti iskrivljenja kršćanskih istina koja su se pojavljivala u nekim drugim kršćanskim zajednicama. A da ne spominjem da su mnogi kršćani ljevičari, te da neke zajednice dijele banane umjesto Tijela Kristova kao trećerazrednu zamjenu za katolički sakramentalni život. Zatim, tu je liturgija. Žudio sam za bogoslužjem koje mi daje puninu otajstva kršćanske vjere. Križ mora biti tamo i Gospodin kao i njegova Majka jer je upravo ona naša veza s Njegovim božanstvom. Žudio sam za misom i vratio sam se na misu nakon 20 godina. Na kraju sam pokucao svećeniku na vrata i rekao mu da želim biti katolik! Danas za sve vas molim Zdravo Marijo milosti puna…. i dodajem s povjerenjem: fra Hamel, moli za nas!

- Američki glumac Mark Wahlberg: ‘Tijelo Kristovo i Katolička Crkva moja su snaga’

Poznati američki glumac i producent Mark Wahlberg oduševio je svoje obožavatelje u videoporuci kojom je dao svoje priznanje Katoličkoj crkvi za koju je rekao – Katolička crkva moje je jedino sidro u životu’. ‘Odlaskom na svetu Misu primam tijelo i krv Kristovu iz ruke svećenika, to mi daje snagu da svoju katoličku vjeru podijelim s drugima’, rekao je Wahlberg te objasnio kako mu vjera služi u svakodnevnom životu.

‘Moja svakodnevna molitva i sakramenti savjetuju me i osnažuju u mom pozivu muža i oca. Prekrasni svećenici Katoličke crkve pratili su me na mom putu kroz život. Tijekom svoje mladosti povremeno bih bio u nevolji ali uvijek je u tim trenucima u mojoj blizini bio svećenik koji me vratio na pravi put, ispovjedao me i blagoslovio’, rekao je poznati glumac koji je ujedno i otac četvero djece za koju želi samo jedno – da na svom putu i oni imaju svećenike koji će ih pratiti pri svakom usponu i padu kao što je imao i on. Svoju video podršku Katoličkoj crkvi dao je povodom Katoličke nacionalne konferencije koja se održavala u njegovu rodnu gradu Bostonu.

Naime, Wahlberg je rođen u siromašnoj obitelji i imao je vrlo sadržajanu mladost. Drogirao se, radio je i kao model te rap pjevač. Bio je i u zatvoru jer je ozlijedio prijatelja tijekom svađe. Prema njegovim riječima, on se vratio na pravi put nakon što je pronašao istinu u kršćanskoj vjeri i sidro u Katoličkoj crkvi.

- KAKO JE AMRA POSTALA GABRIJELA: Pružila je ruku Bogu i tada se dogodilo nešto nevjerojatno…

Svjedodčanstvo puno milosrđa

"Zovem se Gabrijela i imam 18 godina i dolazim iz Mostara. Gabrijela je moje kršteno ime, koje sam odabrala prije tri godine, kada sam službeno pristupila Katoličkoj Crkvi. Moje rođeno ime bilo je Amra i bila sam muslimanka.

Vjerojatno se pitate kako sam odlučila postati katolkinjom? To nije došlo preko noći. I upravo ta sloboda i neograničeno vrijeme koje Isus pruža za neke stvari, polako su me privlačili k Njemu. Nije bilo "moranja”, nije bilo nikakve sile. Danas vidim da je Božja ruka to sve vodila i da je Bog slagao kockice jednu po jednu i još uvijek to čini. Odrasla sam u obitelji gdje se nijedna vjera nije prakticirala. Moj otac, koji nas je napustio je Hrvat, a moja je majka muslimanka. Još dok sam bila u osnovnoj školi, znalo se dogoditi da budem na satu školskog vjeronauka, ioako ga nisam pohađala. Nekad sam na vjeronauku ostajala kako bih se sklonila od hladnih školskih hodnika. A onda mi je to postalo zanimljivo. Molitve koje je vjeroučitelj tad dijelio uzela bih i ja te ih se sakrila na neko mjesto i molila te molitve.

Jednom sam tako odlučila otići na Svetu Misu s prijateljicama. Prvi put nisam ušla u crkvu jer sam bila neprikladno odjevena. Upijala sam svaku riječ i moje prvo evanđelje koja sam čula bilo je o milosrdnom Samaritancu. Upravo je to evanđelje o beskonačnom Božjem milosrđu koje se na meni očitovalo. Nastavila sam ići na Svete Mise svake nedjelje, a onda i svakim danom. Želja da dolazim u crkvu je u meni rasla, kao da me Isus zvao. Malo pomalo, nakon 5 godina, odlučila sam pristupiti sakramentima. Mislili su da je to samo hir, a ja sam znala da nije. To je bila moja želja.

Primanju sakramenata su prethodile pripreme te razgovori s župnikom don Mladenom. I došao je dan – 1. 3. 2013. godine sam pristupila krštenju. Tada sam postala nova osoba. Iste godine sam se pričestila i krizmala. Nakon što sam primila sakramente, doživljaj Svete Mise je tek tada postao potpun, jer tad sam se mogla ispovijediti i primiti tijelo Kristovo, tj. potpuno sudjelovati u Svetoj Misi. Ubrzo sam postala ministrant, a potom i jedna od animatora u našoj župi te sam se priključila i Caritasu – to je za mene bio poseban doživljaj. Baš kako je Bog bio milosrdan prema meni i tebi, brate i sestro, tako i nas poziva da budemo milosrdni jedni prema drugima, osobito prema onima kojima je pomoć i potrebna. Želim vam reći da Bog od našeg života može učiniti sve novo, samo ako mu se u potpunosti prepustimo. Boga ne trebamo ograničavati. Bog ima savršen plan za moj i tvoj život. No, dok god postoje naši planovi, Bog ne može djelovati. Tek kada se oslobodimo sebe, Bog može provesti svoj plan s nama. Baš kako piše prorok Izaija: "Vaše misli nisu moje misli. I vaši puti nisu moji puti.”