TAJNA RIBAREVE JEŠKE
- Isuse, evo nas opet! Ti i ja. Al'', ja sad - sabrana, pripremljena, spremna za učenje, nema više zezanja.
- Nema zezanja?
- Nema.
- Oh, baš mi je žao što si se tako uozbiljila. Mislio sam da ćemo se opet veselo družiti.
- Pa družit ćemo se veselo, ali ćemo ozbiljno raditi.
- Može li se veselo družiti, a ozbiljno raditi?
- Može. S mojim Bogom je sve moguće.
- Tako je, malena, s tvojim Bogom je sve moguće. Malo sam te izazivao, ali vidim da si spremna za učenje.
- Zar nisam rekla da bih htjela biti tvoj učenik?
- Jesi, ali nakon što sam dugo inzistirao, zar ne? Sjeti se...
- Hm. Da... Ali sam ipak pristala!
- Ma, ni ne možeš me odbiti, ili?
- Ne mogu, tebi ništa ne mogu odbiti.
- A zašto me ne možeš odbiti?
- Zato što su plodovi druženja s tobom tako veliki, slatki i dobri.
- Jesu li?
- Jesu. Zato, ovog puta – s ovom vježbom, nećemo piti kapučino kao ranije, nego ćemo sad ispraviti moje zabušavanje u prvom krugu.
- Ako hoćeš, možemo opet piti kapučino?
- Nećemo, jer želim učiti, jer znam da tako to ti želiš.
- Jesi li sigurna?
- Jesam.
- Točno. Uvijek budi sigurna u tome da ja želim da učiš i da tvoji plodovi budu veliki, slatki i dobri. Ali, jesi li sigurna da ćemo se kroz učenje i dalje zabavljati KROZ HUMOR PO OZBILJNOJ TEMI?
- Ah, naravno, ti i nećeš moći drukčije kad si duhovit!
- Zar Bog ne može drukčije nego mora kako ti hoćeš?
- Ali, neću to ja, nego želimo to oboje, zar ne?
- Da, mila moja, učit ćemo, učit ćemo kroz igru, nekad će lekcija biti teža pa ćemo morati biti koncentriraniji, nekad lakša pa ćemo se moći zabaviti, a nekad ćemo i pobjeći.
- Markirati školu?! Isuse? Ne mogu vjerovati da već prvog školskog sata predlažeš da kidnemo s nastave!?
- Nećemo kidnuti, nego ćemo, primjerice, sa sata matematike pobjeći u učionicu glazbenog i tamo vježbati pjevanje. Ili ćemo sat povijesti preseliti u učionicu zemljopisa. Tako ćemo nekad otići s jednog sata na drugi sat, razumiješ li?
- Uh, a ja se već prestrašila da ćemo bježati iz škole. To sam radila kao klinka i nije to bilo baš pametno.
- Mi ćemo biti pametni. Hoćemo li?
- Hoćemo. Iako sam ja i dalje klinka, jesam li, sve ovako stara?
- Jesi, ti si moja ljubljena učenica i mi ćemo raditi. Koliko nam je vremena otišlo na ovo uigravanje?
- ... 16 minuta!
- Dobro. Imamo još dovoljno vremena da razradimo zadanu lekciju. Pročitaj još jednom zadatak u sebi i svojim riječima mi reci o čemu se radi. Ali, nemoj rastezati. Budimo jasni i učinkoviti. I bez citata, molim.
- Ah, evo nismo ni počeli, a već teška zadaća; biti kratka, jasna i učinkovita! A upravo sam mislila rastegnuutiiii.
- Hajde, mila, ako misliš da će biti bolje – ti – rastegniiii...
- Ipak, pokušat ću biti poslušna. Zadatak je: „Lk 11, 1-13 Gospodine, nauči nas moliti... Koliko li će više nebeski Otac dati Duha Svetoga..." Dakle, radi se o tome da su te učenici, gledajući te često kako u osami moliš, jednom zatražili da i njih naučiš moliti. I onda si ih naučio molitvu „Očenaš". Ispričao si im zgodu o prijatelju koji je noću zakucao na susjedova vrata tražeći na posudbu kruha jer je dobio iznenadne goste, ali ovaj mu nije htio izići u susret opravdavajući se raznim izgovorima. Pojasnio si da ako netko i ne dadne zatraženo zbog prijateljstva, dat će drugomu zato jer je bezočan i drzak što ga budi i uznemirava. Ali, Otac, koji je na nebesima nije kao taj prijatelj koji nije htio ustati iz postelje, i nije onaj koji će ti nešto dati zbog drskosti i bezobraznosti, nego kad Njega zatražiš – On će ti iz svoje velike, očinske ljubavi to dati. Ali, prije nego što Oca išta zatražimo, zapravo bismo prvo morali izmoliti od Njega da nam da Duha Svetoga. Jer onda ćemo od Oca tražiti ono što je za nas dobro. Da, mislim da sam shvatila! Prije nego što Oca počnemo moljakati za kruh svagdašnji, novac, auto, stan, ljude, moramo najprije tražiti da nam da Duha Svetog! A onda će Duh u nama znati postavljati prava pitanja i želje. Je li tako?
- Napiši Duh – Sveti. „Duh Sveti", ispravi to.
- A onda će Duh Sveti u nama znati postavljati prava pitanja i želje. Je li tako, dobro?
- Da, prvo treba izmoliti Mudrost Duha Svetog, pa nećete pitati i moliti za stvari koje vam ne trebaju i koje su vam suvišak, ili koje nisu za vaše dobro. Da, malena, dobro si to uočila. Vidiš, prošle godine ti nisi ovu – istu vježbu uopće razumjela. I nisi znala rješavati to drukčije nego me pozvati na kapučino. I zato smo tada pili kapučino, a sad si dokučila da treba moliti za dar Mudrosti. Veliki je to korak – od kapučina – do Mudrosti.
- Ali, može se i kapučino piti, i biti mudar, zar ne?
- O, nemam ja ništa protiv kapučina. Ti znaš da više volim u zbornici piti čaj od mente, ali da, može se piti kapučino i biti malen, skroman i mudar.
- Joj, Učitelju, opet mi je s tobom učenje super!
- Moraš popraviti rukopis. Ove su ti kvačice na č, š, ž, nalik crticama.
- Zezaš me?
- Naravno. Zar se učitelji ne smiju zezati? :-)
- Ah, mogu, naravno, ali ovo ću ionako morati prepisivati na kompjuter, a tamo nema č, š, ž, s ravnim crticama umjesto kvačicama, J!
- Srećom, jer te u tom slučaju nitko ne bi razumio.
- Ali, ti razumiješ?
- Sve.
- Sve. Kad ti Jesi Sve! Moje Sve razumije moje sve.
- Razumijem i zadovoljan sam.
- Hoće li biti kakva ocjena?
- Neće. Prvi sat i odmah ocjena? Oh, kakva bi ti bila nemilosrdna profesorica!
- Da, bolje da sam učenica. Ja bih odmah prvi sat rešetala pitanjima!
- Što bi ti pitala? Prvi sat? U ovoj lekciji?
- Pitala bih: „Kada su učenici pitali Isusa da ih nauči moliti? Je li u Lukinom Evanđelju 11, 2-5 cijela molitva Očenaš ili nije? Što nedostaje? Kakvu je prispodobu Isus ispričao pojašnjavajući potrebu molitve? Što je rekao da je važno? Je li on rekao da moramo tražiti i da ćemo naći? Da ako kucamo, da će nam se otvoriti? Da ako tražimo, da ćemo i naći? I premda je rekao da smo zli, nije li rekao i da dobrim darima darujemo svoju djecu? Pa da će tako i Otac nebeski svoju djecu darivati s čime? S čime? Ili bolje pitanje – s kime? S kime će Otac darivati svoju djecu? S kruhom ili s Duhom Svetim?
- Uh, uh, ne bih volio da si moja profesorica!
- Misliš da sam prestroga?
- Nisi prestroga, ali nemaš pristup.
- Kakav bih trebala imati pristup? Zar nije najvažnije dobiti točne odgovore!?
- Važniji je dobar pristup. Kod Oca se to više gleda nego točan odgovor.
- Hm, sad sam zbunjena.
- Nemoj biti zbunjena. Gle, jesi li ti znala ijedan od odgovora na ova pitanja što si ih sada sama postavila? Prošle godine? Ista je vježba, ali te pitam sad. Prošle godine, jesi li znala na ijedno pitanje odgovoriti?
- ... Nisam.
- Što smo radili?
- Pili kapučino.
- Dakle, markirali smo?
- Da.
- I? Je li te Otac izgrdio jer nisi imala točne odgovore?
- Nije.
- Je li imao dobar pristup?
- Je.
- Kakav je pristup imao Otac prošle godine?
- Poslao je Sina Svog – Tebe, Učitelja, da pije sa mnom kapučino.
- Da. A nisam baš ni ljubitelj kave. Dakle, da je Ocu bio važniji točan odgovor na pitanja, a ne pristup, ti bi dobila čistu jedinicu, a nakon kratkog vremena i ukor pred isključenje iz škole jer smo se u početku samo zezali – sjeti se – i onda to ne bi bio Strpljivi, Dobri Otac, zar ne?.... Šutiš?...
- Ah, razmišljam kako je dobro što sam u školici ipak samo đak. I to dijete s posebnim potrebama!
- Hajde, ne veni. Zadovoljan sam. Uskoro će zvoniti.
- Ali, ja nisam zadovoljna. Uskoro će zvoniti, a nisam se baš pokazala u najboljem svjetlu u ovom prvom školskom satu. :-(
- Imamo još šest minuta popraviti dojam.
- Srećom da naš školski sat ne traje 45 minuta nego 60, jer inače ne bih mogla ništa ispraviti.
- Mislim da nemaš razloga biti utučena. Cijelo si vrijeme bila prisutna, koncentrirana, zalagala si se, podizala ruku, nisi se klatila na stolici, nisi vrtjela trokut na kemijski kao propeler, nisi šarala po sredini bilježnice, niti gađala kredom uokolo, nisi kopala nos i to rastezala ispod klupe...
- Oh, nikada nisam kopala nos na nastavi!
- Jesi, jesi, ali sad sam te samo htio malo oraspoložiti i izazvati te, jer si mi se skroz ušutjela.
- Zar sam stvarno lijepila šmrklje ispod stola?
- Je li to zvonilo?
- Nije. Kužim ja već, samo izbjegavaš odgovor da mi ne bude neugodno... O, moj Isuse, Učitelju, Predobri, kako si ti dobar! Kad malo razmislim, mislim da mogu biti zadovoljna jer mi se osvijestilo da mogu moliti za dar Mudrosti, i da će mi Otac udovoljiti.
- Tako je. Traži i dobit ćeš. Nemoj odmah odustati.
- Mogu li biti malo „bezočna" iliti dosadna kad tražim dar Mudrosti?
- Možeš – ali samo u slučaju traženja dara Mudrosti. Jer kad izmoliš dar Mudrosti, više nikada nećeš htjeti Ocu biti „bezočna iliti dosadna" za traženje bilo čega. Nego ćeš mudro tražiti.
- E, to hoću naučiti u ovoj našoj školi! Mudro tražiti!
- E, to ću te i naučiti, pa ipak sam ja neki Učitelj!
- Nisi „neki", nego si Učitelj Dobri!
- Evo, 16, 00 sati! Zvoni! Odmor! J
- Učitelju!
- Reci?
- Najbolji si!!!
