12. lipnja - Sveti Leon III., papa

Bio je nasljednik svetog Petra od 795. do 816. godine. Surađivao je s franačkim carom Karlom Velikim, borio se protiv zabluda adopcionizma i branio izraz „Filioque" u Vjerovanju. sazivao je brojne sinode, ali i ulazio u mnoge sukobe, Povjesničar Bezzi kaže kako nije bio veliki papa u nijednom pogledu. Zaoštravao je sukobe, a u tim sukobima nije imao jasno određeni stav koji bi bio prihvatljiv barem jednoj strani. Kongregacija za obrede ubrojila ga je među svece 1673. godine.
Blažena Jolanda, redovnica klarisa. Rođena je 1235. godine. Otac joj je bio Bela IV., ugarski kralj. Kad joj je bilo 5 godina, dovedena je na kraljevski dvor u Krakov kod sestre kraljice svete Kunegunde i tu je odgojena. Udala se za poljskog princa Boleslava s kojim je rodila tri kćeri. Nakon Boleslavove smrti, vratila se u Krakov kod Kunegunde koja je također u međuvremenu ostala udovica. Obadvije su stupile u samostan klarisa. Jolanda je kasnije postala starješica samostana u Gnieznom. Povjerenim sestrama je prednjačila u radišnosti i molitvi. Posebno je bila pobožna prema muci Kristovoj. Umrla je na današnji dan 1298. godine.
Papa Leon XII. odobrio je njezino štovanje franjevcima konventualcima i klarisama, a papa Leon XIII, proširio je tu dozvolu za sve poljske biskupije. Kod sestara klarisa danas se slavi kao obavezan spomendan, a kod ostalih franjevaca kao neobavezan.
Sveti Ivan od svetog Fakunda, prezbiter. Rođen je u mjestu Sanhagun u Španjolskoj 1430. godine i bio je augustinac. Bio je glasoviti propovjednik i prior samostana u Salamanki gdje je i umro 1479. godine.
Sveti Bazilid, Cirin, Nabor i Mazarije, mučenici. Bili su rimski vojnici za vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana.
Sveta Antonina, mučenica iz Niceje u Bitiniji tijekom vladanja cara Dioklecijana.
Sveti Olimp, biskup, poginuo od arijanaca u Traciji.
Sveti Amfion, biskup. Njegovo ime nalazi se među sudionicima Nicejskog sabora 325. godine. Sveti Atanazije ga ubraja među tvorce ortodoksnih spisa.
Sveti Onofrije, pustinjak. Iz opisa nekog Pafnucija saznajemo kako je Onofrije živio u egipatskoj pustinji potpuno gol i tijekom 60 godina nije vidio živa čovjeka. Opis Onofrijeva života dragocjeni je izvor za upoznavanje pustinjačkog života u Egiptu u prvim stoljećima kršćanstva.