Isusa je propovijedajući Radosnu vijest, Evanđelje doživio neuspjeh u gradovima Galileje. Unatoč brojnim čudesima koja je činio baš u Galileji. Isus nije bio prihvaćen: mudri i školovani ljudi u tom kraju bili su zatvorena srca za Evanđelje. Isus se znao odmaknuti od svakidašnje gužve kako bi se njegova mala skupine učenika često obeshrabrena, odmorila. Isus sabran u molitvi ponovno je otkrivao i prihvaćao Očev plan. Ako i vi osjećate kako vas je napustila radost života, dođite u potpunom povjerenju pred Isusa Krista prisutnog u Euharistiji, prepoznat ćete i osjetiti Njegovu veličinu i blaženstvo siromašnih.
U Isusovim slikama o blagu Svetog Pisma, Isus Krist nadahnutim tonom, kao prorok, pjeva himan hvale Ocu. Obnovljenom molitvom, razmatra paradoks spasenja skrivenog književnicima i farizejima, ali otkriva svoju Božansku objavu onima koji su ponizna Duha i koji ga ustrajno slijede. Isus Krist ima posebnu ulogu u objavljivanju dobrote nebeskog Oca. On živi u dubini svoga bića stalnu povezanost s Ocem, iz koje izvire neprestana hvala. Isus ima privilegirani odnos s Bogom jer je vječni Sin Očev. Samo on može znati u kojoj mjeri je Bog Otac, i samo on može uvesti svoje učenike u to otajstvo ljubavi.
Najvažnije što Isus daje svojim učenicima nakon što ih šalje naviještati Radosnu vijest jest znak mira kao dublji znak prihvaćanja njegova učenje. Isus je Mesija „krotka i ponizna srca" kojega očituje sama Božja riječ, koja nadilazi ljudska tumačenja i koja objavljuje kako će Isus spasiti sve ljude.
Koncil u Niceji potvrdio je ovaj nauk (325. godine). Identitet naravi Sina i Oca u Isusovoj molitvi izrečen je na razumljiv način, a svi su ga kršćani pozvani ispovijedati. Molitva s Isusom, postaje sredstvo koje nas poučava kako Isusov Duh pjevao i u nama. Otvorenost poruci Riječi Božje čini i nas spremnom djecom koja žele ispuniti Očevu volju, radujući se čudesima Sina koja se i dalje ostvaruju djelovanjem Njegove milosti.