Upotreba
prispodoba o sijaču i sjemenu nije ni
počemu nova u okruženju u kojem živi i propovijeda Isus. Već Stari
zavjet pruža brojne primjere govora u pispodobama. Govor u prispodobama redovito se koristio već u rabinsko vrijeme. Ipak, način na koji je Isus govorio u
prispodobama izazivao je čuđenje među
njegovim slušateljima. Nakon propovijedi, Isus je otvoreno pozivao slušatelje na pristup u kraljevstvo nebesko, a time i potrebu životnog obraćenja u Gospodinu. Govor u prispodobama pokušava slušatelja vratiti natrag na isti sadržaj, ali u prikrivenom obliku.
Isus nije koristio
prispodobe samo kako bi usvojio tadašnji
govorni jezik. Bez sumnje, slike najbolje govore same za
sebe, ali i one nekada također
mogu biti zbunjujuće. Kako biste istinski razumjeli onoga koji govori morate prije svega
znati gledati, misliti, pitati,
prihvaćajući izazov pripovjedača koji želi doći do svojih slušatelja i ući u najskrovitije
dijelove njihovih srdaca. Svaki evanđelist objasnio je na sebi svojstven način,
što je prispodoba. Evanđelist Mateju tumači:
Ako slušatelj želi razumjeti pispodobe svakako mora imati
otvoreno srce i slušati, zatim
čuti i istinski željeti doumiti i
živjeti u svom svakidašnjem životu saslušanu riječ, unatoč protivljenju svijeta.
Saslušana riječ u slušateljevu srcu i razumu osteje trajno živjeti unatoč prividnom neuspjehu.
Moramo priznati kako i sami poznamo trenutke kad nas sve želi spriječiti u primanju Isusova Evanđelja, i sve ovo okruženje čini nas
sumnjičavima za našu budućnost i svijet u kojemu živimo. Već su
dvije tisuće godina od kada je "Izišao sijač sijati",
a ponekad smo još uvijek u iskušenju
reći: zašto je tako veliki gubitak
sjemena? Naš odgovor na neizmjernu
Božju ljubav, trebao bi se sastojati u trenutnom napuštanju
svake grebežljivost, bez ikakve odgode, istog trenutka kad smo čuli Isusovu riječ. Važno je u
naše vrijeme shvati poruku prispodobe i ostvarivati je u potpunoj poslušnosti i misionarskoj
revnosti našeg poziva. To neće biti samo ono što
Isus naziva "razumiju" prispodobe?...