Problemi utjelovljenja

(Iz 35, 1-6a. 10; Jak 5, 7-10; Mt 11, 2-11)

Ivan Krstitelj je bio strog, isposnički i radikalan propovjednik. Usudio se kritizirati kralja, pa je dospio u tamnicu. Zanimajući se za Isusa i njegovo djelo, ostao je pomalo razočaran. Isus se nije uklapao u njegovu sliku o Mesiji. Očekivao je radikalan i oštar obračun, a Isusov nastup nije imao ništa spektakularnog, trijumfalnog, osobito ne dramatičnoga. Isus nije bio ni ratnik ni politički vođa ni gnjevni Sudac. U njegovu nastupu nije bilo ognja da spali zlikovce kao pljevu i grešnicima dosudi propast kako bi očistio svijet od zla i pokvarenosti. Na upit učenika o mesijanskom identitetu, dobio je odgovor u ostvarenju nagovještaja proroka Izaije: slijepi progledaju, hromi prohodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda radosna vijest spasenja. Svijet se dakle mijenja, ali ne silom, oružjem i uništenjem, nego blagim pozivom na obraćenje, otvaranjem slušatelja Božjoj riječi, a u onima koji joj se otvore djelovala je Božja milosrdna ljubav, događala su se ozdravljenja, ljudi se sve više oduševljavali riječima i djelima Mesije, istinski mu vjerovali slijedeći njegov nauk. Ivan je, naime, mislio da poznaje Božje naume, Mesiju i svoju zadaću, ali nažalost, nije bilo tako. Utjelovljenoga Boga i njegovo djelovanje nije lako shvatiti, tu se i proroci lako zbune.

Vjerujem da su stari pravednici s uzdasima: „O da razdreš nebesa si siđeš!", bili iskreno pobožni, no kad se nebo otvorilo, kad je Bog sišao, rijetki su ga prepoznali. Svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Što više, neki se uplašiše i ustaše protiv njega s opakom namjerom da ga se na vrijeme riješe. Naravno, nisu uspjeli u svojim naumima. Kad se pojavila utjelovljena Božja riječ, Isus iz Nazareta, mnogi su se oduševili njegovim istupom i naukom. Priznali su da tako nešto još nisu čuli, da takva djela može činiti samo Bog. Neki su iz prevelika

oduševljenja ostavljali sve i krenuli za njim da mu budu učenici. Bili su s njim svakodnevno tako da im je s vremenom postao odviše običan; počeli su tražiti više. Morao ih je, kao primjerice Filipa, uvjeravati: „Toliko vremena sam s vama i još me ne poznate?" Drugi su na već postojeća čuda tražili znakove s neba da bi mu vjerovali. Ozdravljao je opsjednute, oživljavao mrtve, ali protivnici su njegovi govorili da sva ta čudesna djela čini uz pomoć đavla. Ustali su protiv njega i spremali se da ga kamenuju. Nije bilo mira dok nisu odlučili obračunati s njim zauvijek. Čini se da je i Ivan Krstitelj prošao sličan put od oduševljenja do sumnje. Kad je Isusa krstio na Jordanu čuo je glas s neba: „Ovo je Sin moj ljubljeni!" Bio je uvjeren da ga pozna i pokazao ga je narodu: „Evo Jaganjca Božjega!" Svoje učenike je poslao da ga slijede siguran da ih povjerava Mesiji. No kad je Isus nastupio, učinilo mu se da je krenuo sumnjivim putem, jer nije ispunjao njegova očekivanja. Zato je iz zatvora poslao učenike da pitaju Isusa: „Je si li to onaj kojima doći ili moramo drugoga čekati?"

Ljudima će uvijek biti problem prepoznati utjelovljenoga Boga. Vjerojatno je to i naš problem. Bog je postao čovjekom; mogu ga, čak trebam, prepoznati u svojim bližnjima, što zahtijeva da međuljudske odnose prevodim na vrlo zahtjevan jezik: kad i kako susrećem bližnje, susrećem Boga. Komunicirajući s bližnjima, komuniciram s Bogom.

Kad su Marija i Josip tražili prenoćište, bili su ubogi stranci svima na teret, zato ih nitko nije primio. Da su domaćini znali da je s njima Bog, pobožni im ljudi zacijelo ne bi zalupili vrata.

Farizeji i pismoznanci bijahu pobožni, voljeli su biti u Božjoj blizini i svake su subote s užitkom dolazili na liturgijsko druženje s Bogom, slušali njegovu riječ, palili tamjan, prinosili žrtve, duboko se klanjali, ali kad je Bog u Isusu postao njihov bližnji, osudili su ga kao hulitelja i razapeli među razbojnicima. Jedan pisac pripovijeda kako im je one godine, kad su načinili najljepše jaslice s pozlaćenim dijetom Isusom, kipićem koji su dobili na poklon od bogate obitelji s Gornjeg grada, Božić pokvario bolesni djed koga su dovezli da umre u njihovu stanu. Još teže će biti razumjeti utjelovljenje kad stanemo pred vječnog Suca. Vjernici i nevjernici će pitati: „Kada te vidjesmo gladna, žedna, u bolnici, u zatvoru?" Odgovor će biti samo jedan: „Što god ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili!"