Sveta Julijana, mučenica iz Nikomedije. Prema drevnim izvještajima, Ju­lijana je bila jedina kršćanka u svojoj obitelji. Otac joj je bio Afrikanac i vjeran štovatelj poganskih božanstava. Julijanu je obećao dati za ženu po­ganinu  Evilaziju,  koji  je bio gradski prefekt.  Julijana  bi  bila pristala na udaju pod uvjetom da Evilazije prihvati kršćanstvo. On se na to razgnjevi, optuži  je  kao  kršćanku  i  izvede pred  sud.  Sve prijetnje  i  muke nisu je slomile ni odvratile od njezine odluke. Osuđena je na smrt i odrubljena joj je glava. Bilo je to u Nikomediji za cara Maksimijana 305. godine. Njezine su moći iz Nikomedije donesene najprije u Puteole, zatim u Gumu i napokon 1207. godine u Napulj, gdje se i danas čuvaju. Svetica se časti osobito u Na­pulju i ostalim kajevima Italije, te u Španjolskoj i Nizozemskoj.

Sveti Onezim, rob Filomena, bogatog trgovca u Kolosu u Maloj Aziii, koji je bio kršćanin i prijatelj svetog Pavla apostala. Onezim je jednom okrao gospodara Filomena i pobjegao u Rim. Kad mu je nestalo novaca obratio se kršćanima za pomoć znajući kako ga oni neće izdati kao bjegunca. Između 61. i 63. godine susreo se s Pavlom koji je tada bio u Rim, kao sužanj. Pavao ga je poučio o vjeri i krstio. Želio ga je zadržati kod sebe, ali, znajući kako je Onezim rob, prema ondašnjim državnim zakonima on je pripadao Filomenu, svom gospodaru. Stoga ga Pavao s Tihikoni posla u Kolos Filomenu napisavši i popratno pismo u kojem moli Filomen neka  Onezima  primi  ne kao  roba nego kao dragog  brata,  a  ako  ga je  što prevario, neka to Pavlu unese u račun. E. Renan tu najkraću Pavlovu poslanicu,  svega 25 redaka, smatra „biserom rane kršćanske književnosti", ona je ujedno i svjedočanstvo što je kršćanstvo od svog početka mislilo o ropstvu. Predaja kaže kako je Onezim nakon toga propovijedao Evanđelje po zemljama Sredozemlja, i kao biskup naslijedio svetog Timoteja u Efezu i u Rimu je umro mučeničkom smrću. U istočnoj  Crkvi slavi se 10.  a u zapadnoj 16. veljače.

Sveti Ilija, Jeremija, Izaije, Samujel i Danijel, Egipćani, mučenici  u Cezariji  u  Palestini  za  Galerija  Maksimijana.  Oni   su  dobrovoljno  dvorili kršćane koji su kao osuđenici radili u rudnicima u Ciciliji. Kad su se jednom vraćali, po naredbi predsjednika Firmilijana su uhvaćeni, mučeni i pogubljeni. Poslije njih pogubiše i svetog Porfirija, službenika svetog Pamfilija mu­čenika, i svetog Seleuka iz Kapadocije.