Terezija Martin je rođena 3. siječnja 1873. godine. Bila je deveto dijete rođeno u pobožnoj obitelji i od pobožnih roditelja u francuskom gradu Alengon. Poslije majčine smrti obitelj se preselila u Lisieux. Uz osobno dopuštenje pape Leona XIII. stupila je u karmelićanski samostan kad joj je bilo petnaest godina. Odlučujuću ulogu u duhovnom usmjerenju imale su evanđeoske riječi: „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 18,3). Ipak, nije moguće do kraja shvatiti njezinu duhovnost samo pod vidom „du­hovnog djetinjstva". U spisima koje nam je ostavila jasno su istaknute temeljne oznake karmelićanske duhovnosti: apsolutni teocentrizam, pro­matranje ljubavi Božje u otajstvu Crkve i apostolski vid Euharistije. Obilata suradnja s milošću Božjom urodila je plodom već ovdje na zem­lji. Terezija se već za života isticala poniznošću, evanđeoskom jednostav­nošću i velikim pouzdanjem u Boga.

1893. godine povjeren joj je odgoj novakinja. Iako i sama premlada za takav posao (imala je tek dvadeset godina), sa svim mladenač­kim žarom je upućivala svoje gojenice u „svoj mali put" duhovnosti. Izgarala je za spas duša, a svoj život molitve, žrtve i ljubavi prikazivala je za porast Crkve, uspjeh misija i širenje slave Božje. U nekoliko slije­dećih izjava Svetica nam otkriva svoju duhovnost: „U srcu Crkve, svoje Majke, ja ću biti ljubav… Htjela bih navješćivati Evanđelje na svih pet kontinenata i sve do najudaljenijih otoka… Htjela bih biti misio­narka... i to bi s radošću bila do svršetka vjekova."

Opisivala je svoja nutarnja duhovna iskustva. Ti zapisi upotpunjeni pismima i pjesmama tiskani su u knjizi: „Povijest jedne duše" koja spada u red najčitanijih duhovnih knjiga. Upravo po toj knjizi sveta Terezija od Djeteta Isusa postala je poznata u Crkvi.

Shrvana teškom bolešću tuberkuloze pluća, umrla je u 24. godini života, 30. rujna 1897. godine s riječima: „Bože moj, ja te ljubim!" Svetom ju je proglasio papa Pio XI. 17. svibnja 1925. godine. Dvije godine kasnije progla­šena je zaštitnicom misija, a 1944. godine proglašena je suzaštitnicom Francuske.

Sveti Remigije, biskup grada Rems-a, apostol Franaka. Živio je završetkom 5. i početkom 6. stoljeća. Na današnji dan slavi se prijenos posmrtnih ostataka.

Sveti Grgur Prosvjetitelj, biskup,  apostol Armenaca. Živio je završetkom 3. i  početkom 4.  stoljeća. Njegovo čašćenije posebno je prisutno među Armencima i u Napulju.

Sveti Bavo, pustinjak, OSB. Umro je oko 650. godine u današnjem belgijskom gradu Gand koji je nastao oko samostana u kome je sveti Bavo proveo zadnje godim žirvota.

Sveti Mihovil, opat i 36 monaha, mučenici. Mučenistvo podnijeli u Armeniji! okio 785. godine.

Sveta Areta i 504 druga,  mučenici. O njihovu se životu zna malo. U „Rimskom Martirologiju" su zapisani na današnja dan.

Sveti Nicezije iz Triera, umro 566. godine.