„Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" (Otk 7,13). Moramo odgovoriti na ovo pitanje, ako želimo Svetkovinu Svih svetih, koja nije san odvojen od stvarnosti našeg postojanja, ona je slavlje prema kojemu sve u našemu životu kreće. Danas je i slavlje svete moći koju svatko nosi u sebi.

U stvari, postoje brojni pogrešni pogledi o svecima koje trebamo ispraviti. Prvi je ozbiljno se zamisliti o njihovom konačnom stanju. Nije to aureola na glavi, ili uzdignuće na oltar ili slavlje kanonizacije. U stvari, sveci su među nama, „i još ne znamo što ćemo biti, još se nije očitovalo! (1Iv 3,2). Oni pripadaju prvenstveno zemlji, ljudima koji su na cesti koja dolaze iz velike kušnje života, u neprekidnoj povorci, prema konačnom susretu s vječnim Bogom.

Često riskiramo kad svece zamišljamo kao neke nadljude, koji se izdižu iznad običnih smrtnika sa svojim čudesnim moćima i iznimnom hrabrošću. Ako dubinski promislimo, shvatit ćamo kako ni njihovi nedostatci karaktera nisu ukinuta: i oni su također podložni ljudskim nesavršenostima, ali su ih znali usmjeriti u službu svetosti. Zašto je svetost sama po sebi, preobrazba i prilagodba nas ljudi našem božanskom pozivu, ona je mogućnost koja u nama čini duboke promjene, ona je u konačnici i plod milosti i slobode.