21. siječnja - sveta Agneza, djevica i mučenica

Danas
slavimo svetu Agnezu, Janju, Ines, rimsku mučenicu. Rođena je u Rima, 291. godine.
Kći je ugledne patricijske obitelji. S trinaest godina stavila je svoj život u
službu kršćanstva. Tijekom Dioklecijanova progona kršćana odbila je udaju za
sina rimskog perfekta Sempronija. Nakon
što je odbila prošnju, mladi se prosac uvrijedio i počeo je ispitivati zašto je
djevojka tako postupila. Kad je otkrio da je kršćanka, prijavio ju je sudu. Podvrgnuta
je strašnim poniženjima i mukama, ali je neustrašivo pošla u smrt. Nakon
različitih muka vojnik joj je mačem odrubio glavu. Preminula je na današnji
dan, 21. siječnja, 304. godine. Prvi kršćanski rimski car Konstantin Veliki
sagradio je na grobu svete Agneze veličanstvenu baziliku. U njezinoj se
bazilici na današnji dan blagoslove dva janjeta od čije se vune plete paliji za
nadbiskupe iz cijelog svijeta. Vjerojatno je i samo ime Agneza nastalo poslije njezine smrti za
oznaku života (grčki: agne = čista). Ali, njezino postojanje i mučenička smrt
dobro su povijesno argumentirani. Papa Damaz je dao uklesati na njezin grob
pjesmu koju je sam ispjevao. Spomendan na današnji dan potvrđuje „Depositio martyrum".
Sveti Ambrozije u djelu „De
virginibus", spominjući kako je u 12. godini podnijela dvostruko mučeništvo
- za vjeru i za čistoću, o njoj zanosno govori: „Djevojčice u toj dobi ne mogu
podnijeti ni smrknuto lice roditelja, a od uboda igle znaju se rasplakati kao
da su im rane nanesene. Agneza se predala bodežu bijesnog vojnika, ne znajući
još za umiranje, ali spremna umrijeti... Još nesposobna za kaznu a već zrela
za pobjedu; nepogodna za borbu a pogodna za vijenac pobjede, održi pouku o junaštvu
djevojčica kojoj je slaba strana bila dob." I sveti Jeronim piše: „Blažena je
Agneza pobijedila i dob i tiranina, a čistoću posvetila mučeništvom."
U prvoj polovici 4. stoljeća na Nometanskoj cesti u Rimu nad grobom Svetice Konstancija, kćerka Konstantina Velikog, sagradi veličanstvenu baziliku u kojoj se još i danas blagoslivlju janjci od čije će se vune tkati biskupski plaštevi.
Odlučno suprotstavljanje zabludi i lagodnosti po cijenu života može biti pravi uzor i rječit izazov današnjim kršćanima kako u sinkretizmu suvremenog svijeta ne bi izgubili čistoću nauka i neporočnost života. Zato je potrebno moliti za pomoć i Boga koji izabire slabe svijeta da posrami jake.
Sveti Publije, biskmp i mučenik u Ateni (2. stoljeće).
Sveti Fruktuoz, biskup, Augurij i Eulogij, đakoni, mučenici u Tarakoni (Španjolska) za vrijeme cara Gaalijena.
Sveti Meinrad (Majnrad), prezbiter i 4 monah, živio je u pustinji u samostanu koji je sam podigao u Einsiedeln-u u Švicarskoj, razbojnici su ga ubili 861. godine.
Sveti Patroklo, mučenik u Trojesu (Galija) za vnijeme cara Aurelijana.
Sveti Epifanije, biskup u Paviji.