Papa Franjo imenovao je 24. listopada novoga zamjenika za opće poslove u Državnom tajništvu, te dotajnika u Odjelu za odnose s državama. 

Sveti Otac imenovao je zamjenikom za opće poslove Državnoga tajništva mons. Luigija Roberta Conu, savjetnika u apostolskoj nuncijaturi u Italiji. Mons. Cona rođen je u mjestu Niscemi, nedaleko od Caltanissette, 1965. godine. Diplomirao je dogmatsku teologiju, a u diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 2003. godine. Radio je u papinskim predstavništvima u Panami, Portugalu, Kamerunu, Maroku, Jordanu i Turskoj.

Papa je, osim toga, imenovao mons. Mirosława Stanisława Wachowskoga dotajnikom u Odjelu Državnoga tajništva za odnose s državama. Mons. Wachowski rođen je 1970. godine u Poljskoj. Diplomirao je kanonsko pravo, a 2004. godine ušao je u diplomatsku službu Svete Stolice, koju je obavljao u papinskim predstavništvima u Senegalu, te pri međunarodnim organizacijama u Beču.

Papa Franjo: Kršćanski razlozi za očuvanje svega stvorenoga

Predgovor je napisao ekumenski patrijarh Bartolomej I. koji spominje razdoblja njihove suradnje, posebno u porukama u prigodi Svjetskoga dana molitve za brigu o stvorenom svijetu, ustanovljenoga 2015. godine, a koji ujedinjuje Katoličku Crkvu i onu Pravoslavnu u zajedničkoj zabrinutosti za budućnost stvorenoga.

U prvom poglavlju, naslovljenom „Cjelovito viđenje", izabrano je nekoliko tekstova, ponajviše odlomaka iz enciklike „Laudato si’", koji pokazuju da je potrebno zaštititi naš zajednički dom putem jedinstva čitave ljudske obitelji, u traženju održivoga i cjelovitog razvoja. Ta se pretpostavka razmatra u poglavlju pod naslovom „Od epohalnoga izazova do globalne prigode", kroz analizu nekih odlomaka Papine enciklike o sadašnjem stanju okoliša, prema kojoj su zagađenje, globalno zatopljenje, klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti rezultat nekontroliranoga iskorištavanja koje će se sve brže povećavati ako se u kratkom roku ne promijeni smjer. Potrebno je ekološko obraćenje, primjećuje Papa, koje je moguće kroz promicanje pravoga ekološkog odgoja. On će, posebno kod mladih, pobuditi svijest, te stoga i obnovljenu savjest.

U dijelu knjige u kojemu se nalaze govori, audijencije i propovijedi, vidi se kako papa Franjo ne izbjegava, od prvih dana papinstva, hitno se suočiti s problemom koji se više ne može odgađati. Riječ je o zaštiti golemoga dara koji je Bog dao svakom živom stvorenju, ali posebno čovjeku. Koristeći se riječima iz Knjige postanka, Papa ističe kako su zaštita stvorenoga svijeta i zaštita ljudskoga života duboko povezane i nerazdvojne.

Papine su riječi stalni pozivi na pravo na život, pravo koje prolazi riječima kao što su odgovornost, pravednost, jednakost, solidarnost. Osim toga, on traži slobodan pristup bogatstvima Zemlje, potrebnima za život, a među prvima vodi, bez ikakve diskriminacije među ljudima.

U do sada neobjavljenom tekstu kojim završava knjiga „Naša Majka Zemlja", papa Franjo podiže pogled i upravlja ga u visinu kako bi svima nama pružio sve šire viđenje problema koji nije samo jednostavno briga za očuvanje okoliša. Ona se ne može uspoređivati s laičkim viđenjem ekologije, premda imaju mnoge zajedničke vidike. Papa, naime, u vrlo duhovnom razmišljanju razvija takozvanu teologiju ekologije.

Stvoreni je svijet plod Božje ljubavi. Božje ljubavi prema svakom njegovom stvorenju, a posebno prema čovjeku kojemu je darovao stvoreni svijet, mjesto na kojemu smo pozvani otkriti određenu prisutnost. To znači da čovjekova sposobnost za zajedništvo uvjetuje stanje stvorenoga svijeta (…) Dakle, čovjekova sudbina određuje sudbinu cijeloga svijeta, piše papa Franjo.

Veza između čovjeka i svega stvorenoga živi u ljubavi, a kvari se ako je nema i ako čovjek ne priznaje dar koji mu je darovan. Neodgovorno iskorištavanje prirodnoga blaga kako bi se nagomilali vlast i bogatstvo, i to samo u rukama malo ljudi, stvara neravnotežu koja uništava svijet i samoga čovjeka.

Papa Franjo se stoga pita može li, naprotiv, ta kriza okoliša postati prigoda za vraćanje unatrag, za izabiranje života, te tako i za ponovno razmatranje gospodarskih i kulturalnih modela, ostvarujući pravednost i uzajamno dijeljenje, gdje svako ljudsko biće može uživati jednako dostojanstvo i jednaka prava.

Naše je vrijeme zaboravilo aktivnu i otvorenu dimenziju postojanja, te dalo prednost dimenziji posjedovanja koje vodi do zatvaranja, u kojoj se čovjek definira i prepoznaje samo u mjeri svojih materijalnih dobara, kao što je onaj tko nema ništa u opasnosti da izgubi i vlastito lice, jer ‘nestaje’, postaje jedan od onih nevidljivih kojih su puni naši gradovi, napominje papa Franjo te navodeći riječi Ivana Pavla II. ističe da strukture grijeha proizvode zlo, zagađuju okoliš, ranjavaju i ponižavaju siromašne, te podupiru logiku posjedovanja i moći.

Nisu, međutim, dostatni tehnološka revolucija i osobno zauzimanje. Svjesni postajemo ponajviše kroz istinski duh zajedništva. Valja krenuti od praštanja. Valja prije svega tražiti oprost od siromašnih, isključenih, kako bismo bili sposobni tražiti oprost i od zemlje, mora, zraka i životinja… Tražiti oprost za papu Franju znači potpuno promijeniti vlastiti način života, razmišljanja, znači duboko se obnoviti. A oprost je moguć jedino u Duhu Svetom. To je milost koju ponizno treba moliti od Gospodina.

24. listopada 2019. - Vatikan: Provedena interna istraga vezana uz prijave za sumnjive financijske operacije.

Dana 1. listopada ravnatelja Vlasti za financijsku informaciju (AIF - Autorità di Informazione Finanziaria) Tommasa Di Ruzzu su ispitali a njegove urede pretražili pripadnici Žandarmerijskih snaga Države Vatikanskoga Grada u sklopu istrage koju je pokrenuo promicatelj pravde nakon dvije prijave koje je u srpnju i kolovozu ove godine podnio Zavod za vjerske poslove (IOR) i Ured glavnog revizora u okviru svojih institucionalnih nadležnosti, priopćio je 23. listopada Tiskovni ured Svete Stolice.

Istraga, koja je rezultirala izuzimanjem određenih isprava i zapisa, povezana je s trenutnom institucionalnom aktivnošću koju provodi AIF na temelju Izvješća o sumnjivim aktivnostima u što su uključena pravosudna tijela više zemalja.

Neposredno nakon tih događaja, predsjednik AIF-a, René Brülhart, nakon što se posavjetovao s članovima Upravnog vijeća, pokrenuo je internu istragu kako bi se temeljito upoznao s relevantnim operativnim aktivnostima AIF-a. Na temelju te interne istrage, Upravno vijeće utvrdilo je: kao prvo, da je aktivnost koju provode AIF i njegov ravnatelj usko institucionalne naravi i provedena u skladu s važećim statutom AIF-a, a kao drugo, da u obavljanju svoje institucionalne zadaće niti ravnatelj niti bilo koji drugi zaposlenik AIF-a nije nepravilno obnašao svoje zadaće ili svojim postupanjem počinio ikoji prijestup.

U skladu s tim, Upravno vijeće ponovno potvrđuje svoje puno povjerenje u profesionalnu kompetenciju i časnost svog direktora i, k tome, pohvaljuje ga za institucionalni rad koji je proveden u rješavanju ovog konkretnog slučaja.

Budući da AIF i dalje obavlja svoje operativne aktivnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, u potpunosti surađuje s nadležnim tijelima.

Upravno vijeće AIF-a uvjereno je da će se potencijalne nesuglasice uskoro razjasniti, navodi se u priopćenju.

U utorak 1. listopada ujutro u nekim uredima Prvog odjela Državnog tajništva i Državnog tijela za financijsko upravljanje provedene su aktivnosti izuzimanja dokumenata i elektroničkih uređaja. Operacija, odobrena odlukom promicatelja pravde Suda Giana Piera Milana i pomoćnog tajnika Alessandra Diddija, o kojoj su nadređeni uredno obaviješteni, vezana je uz prijave koje su početkom prošlog ljeta podnijeli Zavod za vjerske poslove i Ured glavnog revizora vezane uz neke minule financijske transakcije.

23. listopada 2019.  - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu - Apel Svetoga Oca

Biblijski odlomak: iz Djela apostolskih 15, 7-11

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U knjizi Djela apostolska opisuje se kako svetog Pavla, nakon onog preobražavajućeg susreta s Isusom, Crkva u Jeruzalemu prima zahvaljujući Barnabinom posredovanju te on počinje naviještati Krista. Međutim, zbog neprijateljstva pojedinih, prisiljen je preseliti se u Tarz, svoj rodni grad, gdje mu se Barnaba pridružuje kako bi ga uključio u dugo putovanje Božje riječi. Za knjigu Djela apostolska, koju tumačimo u ovim katehezama, može se reći da je knjiga dugog putovanja Božje riječi: Božju riječ treba naviještati, i to posvuda. To putovanje započinje nakon snažnog progona (usp. Dj 11, 19); ali ovaj, umjesto da izazove zastoj za evangelizaciju, postaje prilika za širenje polja na kojem će se sijati dobro sjeme Riječi. Kršćani se ne boje. Moraju bježati, ali bježe s Riječju i malo po malo šire Riječ posvuda.

Pavao i Barnaba najprije dolaze u Antiohiju Sirijsku, gdje ostaju čitavih godinu dana da bi podučavali i pomagali zajednici pustiti korijene (usp. Dj 11, 26). Naviještali su židovskoj zajednici, Židovima. Tako Antiohija postaje središte misijskog prodora zahvaljujući propovijedanju kojim dvojica evangelizatora – Pavao i Barnaba – utječu na srca vjernika, koji su ovdje u Antiohiji prvi put prozvani „kršćanima" (usp. Dj 11, 26) ,

Iz knjige Djela apostolska izlazi na vidjelo narav Crkve, koja nije tvrđava, nego šator čiji se prostor može širiti (usp. Iz 54, 2) tako da svi mogu u nj ući.

Crkva je „izlazeća" ili nije Crkva, ili je na putu i uvijek širi svoj prostor tako da svi mogu ući ili nije Crkva. „Crkva otvorenih vrata" (apost. pob. Evangelii gaudium, 46), uvijek s otvorenim vratima.

Kada vidim neku crkvicu ovdje, u ovome gradu, ili kad bih je vidio u drugoj biskupiji odakle dolazim, sa zatvorenim vratima, to je loš znak. Crkve moraju uvijek imati otvorena vrata jer je to simbol onoga što je crkva: uvijek otvorena. Crkva je „pozvana uvijek biti Očev otvoren dom […] tako da, kada netko, potaknut Duhom, dođe tamo potražiti Boga ne nađe zatvorena vrata" (ibid., 47).

Ali za koga je ta novost otvorenih vrata? Za pogane, zato što su apostoli propovijedali Židovima, ali su i pogani dolazili kucati na vrata Crkve; a ta novost otvorenih vrata poganima pokreće vrlo živu kontroverzu.

Neki Židovi zastupaju stav da ovi trebaju postati Židovi obrezanjem kako bi se spasili, a tek zatim primiti krštenje. Kažu: „Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti" (Dj 15, 1), to jest, ne možete kasnije primiti krštenje. Najprije židovski obred, a zatim krštenje: to je bio njihov stav. Da bi se to pitanje riješilo, Pavao i Barnaba konzultiraju se s Vijećem apostolâ i starješina u Jeruzalemu i odigrava se ono što se smatra prvim saborom u povijesti Crkve, Jeruzalemski koncil ili sabor, na kojeg smjera Pavao u Poslanici Galaćanima (2, 1-10).

Riječ je o vrlo osjetljivom teološkom, duhovnom i disciplinarnom pitanju: to jest odnosu između vjere u Krista i pridržavanja Mojsijevu Zakonu. Odsudni na tome Saboru jesu govori Petra i Jakova, „stupova" Crkve majke (usp. Dj 15, 7-21; Gal 2, 9).

Oni pozivaju da se poganima ne nameće obrezanje, nego da se od njih traži samo da odbace idolopoklonstvo i sve njegove izraze. Iz te rasprave proizlazi zajednički put i ta odluka, potvrđena takozvanim apostolskim pismom upućenim Antiohiji.

Jeruzalemsko zborovanje nudi nam važno svjetlo o načinima kako se možemo nositi s razlikama i tražiti „istinu u ljubavi" (usp. Ef 4, 15). Podsjeća nas da se crkvena metoda rješavanja konflikata temelji na dijalogu sačinjenom od pažljivog i strpljivog osluškivanja i razlučivanja koje se provodi u svjetlu Duha. Duh Sveti je, naime, taj koji pomaže prevladati zatvorenosti i napetosti i djeluje u srcima tako da, u istini i u dobroti, uzmognu prispjeti jedinstvu. Ovaj nam tekst pomaže razumjeti sinodalnost. Zanimljivo je kako pišu Pismo: apostoli počinju riječima: „Duh Sveti i mi mislimo da…". Prisutnost Duha Svetoga je svojstvena sinodalnosti, u protivnom to nije sinodalnost, to je govornica, parlament, nešto treće…

Molimo Gospodina da kod svih kršćana, a osobito biskupa i prezbitera, pojača želju i odgovornost za zajedništvom. Neka nam pomogne živjeti dijalog, slušanje i susret s braćom u vjeri i s onima koji su daleko, kako bismo kušali i očitovali plodnost Crkve, pozvane biti u svakom trenutku „radosna majka" brojne djece (usp. Ps 113, 9).

Apel Svetoga Oca

Sa zabrinutošću pratim zbivanja u Čileu. Nadam se da će se, nakon što se okončaju nasilni prosvjedi, dijalogom nastojati pronaći rješenja za krizu i suočiti se s teškoćama koje su je izazvale, za dobro cijelog stanovništva.