Kruh naš svagdanji daj nam danas

Draga braćo i sestre, dobar dan!

 Danas prelazimo na analiziranje drugog dijela molitve Očenaša, onoga u kojem predstavljamo Bogu svoje potrebe. Ovaj drugi dio počinje riječju koja odiše svakodnevnim životom, a to je kruh.

Isusova molitva polazi od molbe za nečim što je prijeko potrebno, koja je vrlo slična prošnji prosjaka: „Kruh naš svagdanji daj nam danas". Ova molitva proizlazi iz očitosti koju često zaboravljamo, a to je da nismo samodostatna stvorenja i da se moramo svaki dan hraniti.

Sveto pismo nam pokazuje da je za mnoge susret s Isusom povezan s nekom molbom.

Isus ne traži profinjene zazive, naprotiv, sve ljudsko postojanje, sa svojim najkonkretnijim i svakodnevnim problemima, može postati molitva.

U evanđeljima nalazimo mnoštvo prosjakâ koji prose oslobođenje i spasenje. Jedni traže kruh, drugi ozdravljenje, drugi opet očišćenje, treći vid ili pak da se voljena osoba vrati u život… Isus nikada ne prolazi ravnodušno pored tih molbi i tih bolova.

Dakle, Isus nas uči tražiti od Oca svagdanji kruh. I uči nas da to činimo zajedno s tolikim muškarcima i ženama za koje je ova molitva krik – često zatomljen – koji prati svakodnevnu tjeskobu.

Kolike majke i očevi, i dan-danas, idu spavati mučeni brigom što sutra neće imati dosta kruha za svoju djecu! Zamislimo da se ovu molitvu moli ne u sigurnosti udobnog stana, nego u oskudnosti doma gdje se ljudi snalaze kako znaju i umiju, gdje nema nužnog za život. Isusove riječi poprimaju novu snagu. Kršćanska molitva počinje na ovoj razini. To nije vježba za askete; ona polazi od stvarnosti, od srca i tijela ljudi koji žive u potrebi ili koji dijele stanje onih koji nemaju nužno za život.

Čak ni oni koji su se vinuli u najveće visine kršćanske mistike ne mogu zanemariti jednostavnost ove molbe. „Oče, daj da mi i svi ljudi imaju potreban kruh". I pod „kruhom" se također misli na vodu, lijekove, dom, posao… Tražiti nužno za život.

Kruh za koji kršćanin moli u molitvi nije „moj", nego „naš" kruh. Tako želi Isus. On nas uči tražiti ga ne samo za sebe same, nego za čitavo bratstvo svijeta. Ako se ne moli na taj način, Očenaš prestaje biti kršćanska molitva. Ako je Bog naš Otac, kako mu možemo doći pred oči a da se ne držimo za ruke? Svi mi. I ako kruh koji nam On daje krademo jedni od drugih kako se možemo nazivati njegovom djecom? Ova molitva sadrži stav empatije, stav solidarnosti.

U svojoj gladi osjećam glad mnoštva te ću se dakle moliti Bogu sve dok njihova molitva ne bude uslišana. Tako Isus poučava svoju zajednicu, svoju Crkvu, da Bogu donosi potrebe sviju: „Svi smo mi tvoja djeca, Oče, smiluj nam se!". I dobro nam je sada zaustaviti se i misliti na djecu koja su gladna.

Mislimo na djecu koja su u zemljama u kojima je rat: gladnu djecu Jemena, gladnu djecu u Siriji, gladnu djecu u mnogim zemljama u kojima nema kruha, u Južnom Sudanu. Mislimo na tu djecu i razmišljajući o njima recimo zajedno, naglas, molitvu: „Oče, kruh naš svagdanji daj nam danas". Svi zajedno.

Kruh koji tražimo od Gospodina u molitvi je isti onaj koji će nas jednog dana optužiti. Prekorit će nas zbog slabe naviknutosti da ga lomimo s onima koji su nam bliski, zbog slabe navike dijeljenja.

To je kruh darovan čitavom čovječanstvu, no blaguju ga samo neki: ljubav to ne može podnijeti. Naša ljubav to ne može podnijeti; ni Božja ljubav ne može podnositi tu sebičnost da se ne dijeli kruh s drugima.

Jednom je zgodom pred Isusom bilo veliko mnoštvo; ljudi su bili gladni. Isus je pitao ima li netko nešto za jesti i samo je jedan dječak bio spreman podijeliti što je imao: pet kruhova i dvije ribe. Isus je umnožio tu velikodušnu gestu (usp. Iv 6, 9).

To je dijete shvatilo pouku Očenaša: da hrana nije privatno vlasništvo – imajmo to na umu: hrana nije privatno vlasništvo –, nego providnost koju treba dijeliti, s Božjom milošću.

Pravo čudo koje je Isus izveo onoga dana nije toliko umnažanje – koje je bilo istinsko –, nego dijeljenje: dajte ono što imate i ja ću učiniti čudo. On sâm, umnažajući taj darovani kruh, anticipirao je prinos sebe samoga u Euharistijskom kruhu. Naime, jedino euharistija može utažiti glad za beskonačnošću i želju za Bogom koja pokreće svakog čovjeka, također u traženju kruha svagdanjeg.

Papa u Makedoniji

U Spomen kući Sv. Majke Terezije u Skoplju skopski biskup Kiro Stojanov i državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Viktor Dimovski održali su konferenciju za novinare o dolasku pape Franje u Republiku Sjevernu Makedoniju. Tom prigodom otvorena je službena mrežna stranica za posjet pape Franje Makedoniji na adresi www.papa.mk.

Stranica na makedonskom, albanskom i engleskom jeziku donosi program Papina posjeta, upute za akreditiranje te za sudjelovanje na susretima s Papom i misnom slavlju.

Papa Franjo posjetit će Republiku Sjevernu Makedoniju 7. svibnja. Nakon službenog dočeka Svetog Oca toga dana susret je planiran u predsjedničkoj rezidenciji s predsjednikom Makedonije i državnim vlastima te diplomatskim zborom. Za vrijeme posjeta Sveti Otac susrest će se s vjerskim poglavarima te siromašnim osobama u Spomen kući Sv. Majke Terezije. U programu apostolskog putovanja Svetoga Oca predviđeno je euharistijsko slavlje, a potom i ekumenski i međureligijski susret s mladima. Sveti Otac svoje 29. apostolsko putovanje završit će u kasnim popodnevnim satima susretom s Bogu posvećenim osobama, svećenicima i njihovim obiteljima.

Papa predao papinsko odlikovanje sestri Mariji Concetti Esu

Na kraju današnje opće audijencije na Trgu sv. Petra Papa je predao misionarki u Africi Mariji Concetti Esu papinsko odlikovanje u znak poštivanja i zahvalnosti zbog šezdeset godina provedenih u službi života na afričkome kontinentu.

Sestra Maria Concetta iz redovničke družbe Kćeri svetog Josipa iz Genonija, porijeklom sa Sardinije, ima 85 godina i gotovo je 60 godina misionarka u Africi, gdje služi kao babica. „Sreo sam je u Banguiju (Srednjoafrička Republika), kad sam išao ondje otvoriti Jubilej milosrđa. Tamo mi je rekla da je u svome životu pomogla tisućama djece da dođu na svijet", rekao je Papa u svome obraćanju. Sveti je Otac tom prigodom misionarki dodijelio papinsko odlikovanje. „Draga sestro, u moje i u ime čitave Crkve dodjeljujem vam ovo priznanje. To je znak naše ljubavi i naše zahvalnosti za sav vaš rad među sestrama i braćom u Africi, u službi života djece, majki i obitelji", rekao je Papa.

„Ovom gestom posvećenom tebi, želim izraziti svoju zahvalnost i svim misionarima i misionarkama, svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima koji šire sjeme Kraljevstva Božjega u svim dijelovima svijeta. Vaš rad, dragi misionari, je velik. Vi „trošite" svoj život sijući Božju riječ svojim svjedočanstvom… I u ovome svijetu vas se ne spominje u vijestima. Niste među vijestima u novinama. Kardinal Hummes, koji je zadužen od brazilskog episkopata za čitavu Amazoniju, često posjećuje gradove i sela u Amazoniji. I svaki put kada dođe tamo – sam mi je to rekao – odlazi na groblje i posjećuje grobove misionara; koliki su umrli mladi zbog bolesti protiv kojih nisu imali antitijela. I rekao mi je: „Svi oni zaslužuju da budu kanonizirani", jer su utrošili život u služenju. Draga braćo i sestre, s. Maria Concetta, nakon ove obveze, vratit će se u Afriku. Pratimo je molitvom. I neka nam njezin primjer pomogne da živimo evanđelje tamo gdje jesmo", rekao je Papa u svome obraćanju.

U studenome 2015. godine prigodom Papina pohoda Srednjoafričkoj Republici s. Maria Concetta je doplovila kanuom u Bangui da pozdravi Papu. Sa sobom je povela jednu djevojčicu koja ju je nazivala bakom. Danas je došla iz Sardinije sa svojim susestrama i poglavaricom Marijom Lucianom Zarom u Rim ponovno se susresti s Papom kako bi primila iz njegovih ruku papinsko odlikovanje. Svijet su obišle slike zagrljaja Svetoga Oca i vremešne misionarke. No, s. Marija je izjavila kako nema te sile na svijetu koja bi je zadržala u Italiji. Više je puta, govoreći o svojoj Africi, ponovila ove riječi: „Želim ostati ovdje, neću nikada biti dezerter. Dala sam svoj život ovdje i ovdje ću ostaviti i svoje kosti".

Jedanaest urednica vatikanskoga časopisa predalo ostavke

Zbog ozračja „rastućeg nepovjerenja" glavna urednica i cijelo uredništvo časopisa - priloga vatikanskog dnevnika L’Osservatore Romano koji mjesečno izlazi pod nazivom „Donna Chiesa Mondo" (Žena, Crkva, svijet) predalo je ostavke.

Utemeljiteljica i publicistica časopisa Lucetta Scaraffia (70) u pismu papi Franji i uvodniku travanjskoga izdanja obrazložila je njihove odluke između ostaloga kampanjom diskreditiranja i novom praksom biranja novinarki koje „jamče poslušnost" što onemogućava „istinski, slobodni i hrabri dijalog", prenosi Vatican News. Pismo je objavio list „Corriere della Sera” 26. ožujka. Papa u miru Benedikt XVI. kao i papa Franjo uvijek su podržavali „Donna Chiesa Mondo", koji od svibnja 2016. godine izlazi kao samostalni časopis, no još uvijek pod okriljem Osservatorea.

Povjesničarka Scaraffia kao glavna urednica časopisa imala je punu uredničku slobodu do siječnja ove godine kada je uredništvo vatikanskoga poluslužbenoga dnevnika preuzeo Andrea Monda. On je, pak, odlučno zanijekao da je bilo koga, bio to muškarac ili žena, birao po kriteriju poslušnosti i najavio da će časopis i dalje voditi bez bilo kakvog oblika klerikalizma.

Scaraffia je u vatikanskom časopisu opetovano pokretala „teške teme", pa se tako pisalo o izrabljivanju redovnica u domaćinstvima kurijalnih prelata; kritizirala je navodni klerikalni stav na drugoj sinodi o obitelji na kojoj je sudjelovala u „zadnjoj klupi" – što je i naslov njezine knjige. U veljači ove godine u časopisu je tematizirala seksualno zlostavljanje redovnica od strane svećenika, nakon čega je papa Franjo u javnosti priznao da taj problem postoji i najavio da s njime namjerava odlučno suočiti.

Ostavke su krajem prosinca podnijeli i ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Greg Burke i njegova zamjenica Paloma Garcia, s obrazloženjem zastoja reformi u vatikanskim medijima. Prefekt dikasterija za komunikacije Paolo Ruffini zadužen je za „konsolidaciju svih vatikanskih medija pod jednim krovom s koherentnim uredničkim smjerom". U prosincu je otpustio urednika Osservatorea Giovannija Mariju Viana, koji je podržavao „Donna Chiesa Mondo” i na njegovo mjesto zaposlio Monda.