„Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje". Kratak je i jasan Isusov odgovor kojega ne smijemo pretvarati u neiscrpnu temu kršćanskog odnosa s političkom stvarnošću. Potrebno je Isusov odgovor promisliti u kontekstu poruke svetoga Evanđelja kako bi se izbjegle pogrešne interpretacije, kao što je bilo u Konstantinovom razdoblju, u kojemu je car crkvi naklonjeno podijelio neke ovlasti pa je od nje zatim očekivao usluge koje je trebao zauzvrat dobiti. Slične su napasti prisutne u modernim ideologijama, koje u potpunosti isključuju Boga ili ga koriste samo onda kako bi konsolidirale svoj ​​utjecaj na društvo.

„Je li razumno plaćati ili ne plaćati porez caru"? Isusovi protivnici i pristaše rimskog okupatorskog režima udružuju snage kako bi osramotili Galilejca koji osporava uspostavljeni poredak. U okviru opterećenja pritiskom tadašnjeg židovskog nacionalizma koji se nalazio u očaju, prisiljen je silom prihvatiti stigmu podložnosti stranoj tadašnjoj velesile. Ovo pitanje je u tadašnjem kontekstu bilo silno eksplozivno. Ako bi Isus odbio dati porez caru, podržali bi ga zeloti. Ako bi odlučio platiti porez, sigurno bi ugrozio svoju poslaničku ulogu vjerskog učitelj. Isus im odgovara: "Licemjeri!". I oni su doista bili licemjeri, ljudi koji se pretvaraju kako im je to veliki problem, ali u isto vrijeme imaju pune džepove Cezarovih rimskih kovanica, a u stvarnosti ne žele prihvatiti ni moć i prava "Gospodara gospodara"! U konačnici radije izabiru prihvatiti rimskog cara nego Isusa Krista. „Dajte caru ono što je Carevo… a Bogu što je Božje". Isus zaobilazi dilemu i postavljene ljestvice vrijednosti. Galilejac naučava kako postoji samo jedan apsolutni - Bog - a njegov vrhovni autoritet isključuje idole moći.