Dušni dan i vjera u Život

(Mudr 3,1-9; Otk 21.1-5a.6b-7; Iv 6,37-40)

Uskrsnuće tijela i vječni život cilj je i konačna svrha ljudskog života. Sve istine kršćanske vjere putokazi su koji vode konačnom susretu s uskrslim Kristom, definitivnim smislom ljudske egzistencije i apsolutnoj budućnosti. Sve to je poziv da čovjek ne troši lakoumno životne snage, da povjeruje, odgovorno se odnosi prema sadašnjem trenutku i donosi prave odluke svjestan da sam i s drugim ljudima stvara preduvjete za sretnu budućnost koju je Bog pripravio vjernima. Sva druga predviđanja, ma koliko izgledala uvjerljiva, znanstvena i pouzdana, ustupit će mjesto istini vjere u kojoj je ljudima ponuđen život nakon smrti. Čovjek je, naime, prolazan i njegov život na zemlji neprestano je umiranje; od rođenja je svakim danom sve bliže smrti i nema ničeg sigurnijeg od smrti. Svi naši planovi, želje, stremljenja i uspjesi nose pečat prolaznosti, niko ne može zaustaviti proces zaborava, brisanje tragova postojanja, proces sveopće uzaludnosti. Ta pisano je: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k''''o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga ni mjesto njegovo" (Ps 103,15). Živjeti s ovakvim činjenicama, pa još bez vjere, bilo bi krajnje pesimistično, mnogima i nemoguće. Ali vjernici imaju Duha Božjega i kad po njemu žive u njima se budi uspavana želja za srećom i vječnim životom. Ona je toliko jaka da se može suprotstaviti i samoj smrti. Što je netko više duhovan to je njegova čežnja za životom jača, Bog mu je bliži, osjeća da Božja volja nije čovjekovo umiranje, nego življenje, a ta spoznaja kadra je smrtnika provesti kroz crni kaos nestajanja i otvoriti mu vrata vječnosti, kako se to očitovalo u Isusovu životu, smrti i uskrsnuću. Isus koji ima riječi života vječnoga, ustvrdio je: „A ovo je volja onoga koji me posla: da nitko od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan."