Velikan neukrotive ćudi, žestoke naravi, oštra jezika, stalno spreman na borbu, dostatno samouvjeren, ali i silno sposoban, radin, izdržljiv, spreman i kamen uzeti u ruke i udariti se u gola prsa skrušeno moleći: „Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!" Takav je bio Je­ronim, rodom iz grada Stridona, s granice Dalmacije i Panonije (vje­rojatno u današnjoj Istri).Rođen je 345. godine.

Željan znanja pođe u Rim, Galiju, Siriju, Egipat i Konstantinopol. Gdje god je osjetio kako ima nešto znanja, požudno je tamo žurio da ga se nasiše. K tome kao i svi studenti znao je mladenački ludovati do iznemoglosti. Kao da je u društvu Katula, Ovdija i tolikih drugih svojih predšasnika.

Kao mladić dolazi u Rim na studij, gdje je nakon dobre priprave bio kršten u uskrsnoj noći 366. godine, krstio ga je papa Liberije, i on započinje novi život. Uskoro je u Antiohiji (Sirija) i živo sudjeluje u teološkim raspra­vama. Povlači se u pustinju među monahe. Tu nikako nije mogao prihvatiti čudni stil evanđelista i pojedinih proroka, pa su mu stalno brujali u ušima Ciceronovi govori i Vergilijevi stihovi. K tome su mu neprestano pred očima mladenački doživljaji, iz studentskih dana u Rimu. Tu u Antiohiji je i ređen za svećenika, ali se nije htio dati na „obični pastoralni rad". I dalje se bavio knjigom, studijem, teološkim raspravama i proučavanjem Biblije.

Hispanac papa Damas (+ 384 godine) uze ga za tajnika i povjeri mu neka jezično dotjera Evanđelje. Kad je to završio, prihvati se cijele Biblije. Tako je dobro učinio taj posao, njegov tekst (nazvan „Vulgata") raširio se u Crkvi i postao tekst bogoslužja do najnovijih prijevoda Biblije u drugoj polovici prošlog stoljeća. Kasnije je preveo cijelo Sveto pismo SZ sa židovskog i toliko je radio na Bibliji, pa je i zaslužio naziv najvećeg učitelja u izlaganju Svetoga pisma.

U Rimu je silno radio, ali i dolazio u sukobe. Nakon Damasove smrti napustio je Rim i nastanio se u jednoj spilji u Betlehemu. Tu je vodio monahe i koludrice i uveo običaj neka redovnici prepisuju ne samo Sveto pismo nego i tekstove klasika. Na taj način spasio je za kasnija pokoljenja veliko kulturno naslijeđe antike. Uz odlično poznavanje grčkoga i latinskoga znao je i židovski. Puno je pisao. Uz ostalo značajne su njegove poslanice-pisma. Dopunio je Euzebijevu Kroniku_t koja je za cijeli srednji vijek bila osnovni povijesni tekst. „O slavnim ljudima", zapravo je prva povijest kršćanske književnosti.

Za nas Hrvate Jeronim je posebno značajan tijekom cijelog srednjega vijeka. Glagoljaši su ga proglasili izumiteljem glagoljice, pa su se i najžešći ne­prijatelji teško protiv toga mogli boriti. U Rimu je (1453.) osnovani gostinjac za naše ljude, koji danas nosi naziv „Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima". U Zagrebu je (1868.) osnovano Književno društvo svetog Jeronima.

Brojne redovničke zajednice i župe slave ga kao svoga zaštitnika, a đaci, studenti, profesori i bibliotekari cijeloga svijeta smatraju ga svo­jim nebeskim zaštitnikom.

Bogoslužje ističe kako će „umnici kao Jeronim blistati poput sjajnoga nebeskog svoda i učitelji Zakona da će sjati kao sjajne zvijezde, a na drugom mjestu moli da kao što je Jeronim silno ljubio Božju riječ, da tako i mi u njoj pronalazimo vrelo života i obilmu duhovnu hranu".

Sveti Leopard, dvorjanin Julijana Apostate, podnio mučeništvo u Rimu.

Sveti Viktor i Urs, članovi slavne tebaidske legije, podnesoše mučeništvo u Solodoru u Francuskoj za cara Maksimijana.

Sveti Antonin, Član također tebaidske legije, podnese mučeništvo u Piacenci.

Sveti Grgur, biskup Armenije. Mnogo je pretopio za Dioklecijanova progonstva, ali je umro naravnom smrću u Carigradu za vrijeme cara Konstantina Velikoga.

Sveti Honorije, nadbiskup Canterbury-a, umro 653. godine.

Sveta Sofija, udovica u Rimu, majka triju djevica: Vjere, Nade i Lju­bavi, kojih se spomendan slavi 1. kolovoza.