Tema kateheze: „Pazite na sebe i na sve stado" (Dj 20, 28). Pavlova služba u Efezu i oproštaj od starješina

Biblijski odlomak: Djela apostolska, 20, 32-35

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Putovanje evanđelja svijetom nastavlja se bez prekida u knjizi Djela apostolska i vodi kroz grad Efez pokazujući sav svoj spasonosni značaj. Zahvaljujući Pavlu, dvanaestak muškaraca prima krštenje u Isusovo ime i doživljava izlijevanje Duha Svetoga koji ih preporađa (usp. Dj 19, 1-7). Po Apostolu se zatim događaju razna znamenja: bolesni ozdravljaju a opsjednuti bivaju oslobođeni od zlog duha (usp. Dj 19, 11-12). To se događa zato što je učenik nalik svome Učitelju (usp. Lk 6, 40) i čini ga prisutnim prenoseći braći isti novi život koji je od Njega primio.

Moć Božja koja svom silinom izbija u Efezu razotkriva one koji žele koristiti Isusovo ime da izgone zloduhe, a nemaju duhovnu vlast za to (usp. Dj 19, 13-17), te otkriva slabost magijskih praksi, koje napušta veliki broj osoba koje se opredjeljuju za Krista i napuštaju vradžbine (usp. Dj 19, 18-19). Pravi je preokret to za grad poput Efeza koji je bio središte poznato po prakticiranju magije! Luka tako naglašava nespojivost vjere u Krista s magijom. Ako izabereš Krista, ne možeš ići vračaru: vjera je potpuno predanje u ruke Boga na kojeg se možeš osloniti, koji se ne objavljuje okultnim praksama, nego objavom i besplatnom ljubavlju. Možda će mi netko od vas reći: „Ah, da, ta magija je nešto što pripada davnoj prošlosti: danas se s kršćanskom civilizacijom to ne događa". Ali budite na oprezu! Pitam vas: koliki od vas idu da im se čita iz karata, koliko vas ide gatalicama da vam čita sudbinu iz dlana ili karata? I danas u velikim gradovima praktični kršćani rade te stvari. I kada ih pitate: „Ali zašto, ako vjeruješ u Isusa Krista, ideš vračaru, vračaru, svim tim ljudima?", odgovaraju: „Ja vjerujem u Isusa Krista ali radi praznovjerja idem i njima". Molim vas: magija nije kršćanska! Te stvari koje se čini kako bi se proreklo budućnost ili proreklo mnoge stvari ili promijenile životne situacije nisu kršćanske. Kristova milost ti donosi sve: moli se i uzdaj se u Gospodina.

Širenje Evanđelja u Efezu šteti trgovini srebrarâ – još jedan problem –, koji su izrađivali kipiće božice Artemide i koji su od jedne religijske prakse stvorili pravi i istinski posao. Molim vas da razmislite o tome. Uvidjevši da unosan posao koji je donosio mnogo novca jenjava, srebrari organiziraju pobunu protiv Pavla i kršćane se optužuje da su ugrozili kategoriju zanatlija, svetište Artemide i kult ove božice (usp. Dj 19, 23-28).

Pavao potom odlazi iz Efeza u Jeruzalem i stiže u Milet (usp. Dj 20, 1-16). Ovdje je sazvao starješine Crkve u Efezu – prezbitere: rekli bismo svećenike – da izvrši „pastoralnu" primopredaju (usp. Dj 20, 17-35). Na kraju smo apostolske službe Pavla i Luka nam predstavlja njegov oproštajni govor, svojevrsnu duhovnu oporuku koju Apostol upućuje onima koji će nakon njegova odlaska trebati voditi zajednicu u Efezu. To je jedna od najljepših stranica knjige Djela apostolskih: preporučujem vam da danas uzmete Novi zavjet, Bibliju, poglavlje 20, i pročitate ovaj Pavlov oproštaj od efeških prezbitera, i on to čini u Miletu. To je način da se shvati kako se Apostol oprašta i kako se svećenici danas moraju opraštati pa i kako se svi kršćani moraju opraštati. To je prelijep tekst.

U pobudnom dijelu Pavao ohrabruje voditelje zajednice svjestan da ih vidi posljednji puta. I što im kaže? „Pazite na sebe i na sve stado". To je rad pastira: budnost, paziti na sebe i stado. Pastir mora budno paziti, pastir mora biti budan, bdjeti i paziti, prezbiteri moraju paziti, biskupi, papa moraju paziti. Budno paziti i čuvati stado a paziti i na samoga sebe, vršiti ispit savjesti i misliti na to kako izvršiti tu dužnost budnosti. „Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom" (Dj 20, 28): tako kaže sveti Pavao. Od biskupâ se traži najveća blizina sa stadom, otkupljeno Kristovom dragocjenom krvlju, kao i spremnost da ga brane od „vukova" (r. 29). Biskupi moraju biti vrlo bliski narodu kako bi ga čuvali, kako bi ga branili, a ne odijeljeni od naroda. Nakon što je povjerio taj zadatak glavarima iz Efeza, Pavao ih stavlja u ruke Božje i povjerava ih „Riječi milosti njegove" (r. 32), što je kvasac svakoga rasta i put svetosti u Crkvi, pozivajući ih da rade vlastitim rukama, poput njega, da ne budu teret drugima, da pomažu slabima i da iskuse da „blaženije je davati nego primati" (r. 35).

Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da obnovi u nama ljubav prema Crkvi i prema pologu vjere koju ona čuva i da nas sve učini odgovornima u čuvanju stada, podupirući pastire u molitvi kako bi očitovali postojanost i nježnost Božanskog Pastira.

3. prosinca 2019. - U Vatikanu predstavljena Loretska jubilejska godina

U Tiskovnom uredu Svete Stolice u utorak 3. prosinca održana je konferencija za tisak na kojoj je predstavljena Loretska (lauretanska) jubilejska godina koja će se slaviti od 8. prosinca 2019. do 10. prosinca 2020., povodom 100. godišnjice proglašenja Gospe Loretske zaštitnicom zrakoplovaca, na temu "Loretski jubilej. Pozvani letjeti visoko".

Na tiskovnoj konferenciji su govorili mons. Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, zatim mons. Fabio Dal Cin, prelat i papinski delegat za svetište Svete kuće u Loretu i mons. Antonio Coppola, biskupski vikar za talijanske zrakoplovne snage.

"Lauretanski jubilej dar je kojem prije svega moramo zahvaliti papi Franji što ga je dobrostivo dodijelio, kao daljnju milosnu prigodu nakon njegova dolaska među nas, u Loreto, 25. ožujka”, rekao je mons. Fisichella na predstavljanju Jubileja podsjetivši kako je Papa tom prilikom u Svetoj kući potpisao posinodsku apostolsku pobudnicu Christus vivit o mladima.

Loretski jubilej započet će u nedjelju, 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM obredom otvaranja Svetih vrata bazilike Svete kuće, kojim će predsjedati državni tajnik kardinal Pietro Parolin, a završit će 10. prosinca 2020. godine.

Sveta kuća, koju su prema pobožnoj legendi na krilima nosili anđeli i koja je neko vrijeme boravila i na Trsatu, gdje je kasnije podignuto poznato hrvatsko marijansko svetište, nadahnula je vojnike avijatičare iz Prvog svjetskog rata da za svoju zaštitnicu uzmu Blaženu Djevicu iz Loreta. U to se doba naime zrakoplove popularno nazivalo „letećim kućama". Tako je papa Benedikt XV. 24. ožujka 1920. proglasio Blaženu Djevicu Mariju iz Loreta „glavnom zaštitnicom kod Boga svih zrakoplovaca". Ovaj se Jubilej stoga obilježava uz stotu obljetnicu toga proglašenja, pojasnio je mons. Fisichella.

No, Jubilej se ne tiče samo svijeta zrakoplovstva (djelatnika i putnika), nego je upravljen svim štovateljima Gospe Loretske te svima onima koji će hodočastiti u Svetu kuću iz cijelog svijeta kako bi primili dar općeg oprosta.

Let zrakoplovom postaje metafora našeg postojanja. Svi smo pozvani letjeti visoko, jer Bog svima nudi mogućnost dobrog, odnosno svetoga života. Ovaj Jubilej želi biti za sve velika prigoda za oživljavanje našeg prianjanja Kristu jedinom Spasitelju, bez kojeg je iluzorno sanjati društvo u kojem će biti više pravde, bratstva i jedinstva. U tome pogledu ovaj Jubilej postaje povoljna prilika za ponovno otkrivanje poziva na svetost u suvremenom svijetu, kakvim nam ga je predstavio papa Franjo u apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate, napomenuo je mons. Fisichella.

Tijekom Svete loretske godine, jedina jubilejska crkva na svijetu bit će crkva u Bazilici svetišta u Loretu u kojoj se nalazi Sveta kuća. Međutim, kako bi se istaknulo pastoralnu vrijednost bogoštovnih mjesta civilnog i vojnog zrakoplovstva, mogućnost primanja općeg oprosta proširuje se i na kapele u civilnim i vojnim zračnim lukama na zahtjev mjesnog ordinarija, rekao je mons. Fisichella.

Prigodom Loretske jubilejske godine pokrenuta je i mrežna stranica na adresi: https://www.jubilaeumlauretanum.it/, na kojoj se mogu pronaći svi sadržaji i informacije vezane uz Jubilejsku loretsku godinu na tri jezika: engleskom, talijanskom i poljskom.