Kršćanski je Istok već od 5. stoljeća svetkovao Kristovo Preobraženje kao posebni blagdan. Vjernici rimskog obreda promatrali su to otajstvo za vrijeme bdijenja koje se držalo između kvatrene korizmene subote i slijedeće nedjelje. Papa Kalist III. odredio je 1457. godine da se ovaj blagdan slavi u cijeloj Crkvi na današnji dan kao uspomena na pobjedu koju su kršćani izvojevali nad Turcima kod Beograda 1456. god. pod vodstvom svetog Ivana Kapistrana i Ivana Hunjadija (Sibinjanina Janka), jer je upravo na današnji dan stigla u Rim vijest o toj pobjedi.
Kao što su trojica odabranih apostala promatrali Kristovu slavu tjelesnim očima i mi danas promatramo tu istu slavu svojim umom i veselimo joj se radosna srca. Sveti Ivan ističe: „Vidjeli smo slavu njegovu" (Iv l, 14). Promatranje Kristove slave povećava u nama živu svijest kako i nas poslije trnovitoga zemaljskog putovanja čeka slična slava preobraženja. Po Božjoj milosti postali smo subaštinici iste slave.
Bit otajstva Kristova i našeg preobraženja protumačio je sveti Leon papa slijedećim riječima: „Divnom providnošću Krist je ute¬meljio nadu Crkve, cijelo Kristovo tijelo, svi vjernici, spoznaju kakvu će slavu preobraženja baštiniti znajući kako ih čeka jednaka čast kao i njihovu Glavu-Krista."
Poznavanje i promatranje Kristove slave ujedno je poznavanje i promatranje naše buduće slave. Trebalo bi stoga svu snagu uma na to usredotočiti. Uz sve nove spoznajne vrijednosti našeg vremena ne zaboravimo na najviši, najkorisniji i odlučni studij: poznavanje Isusa Krista.