7. siječnja 2018. - Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, blagdan Krštenja Gospodnjega

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Isusovo krštenje na rijeci Jordanu

Današnjim blagdanom Krštenja Gospodnjega završava božićno vrijeme i taj nas blagdan poziva razmišljati o našemu krštenju. Isus je htio primiti krštenje koje je na Jordanu propovijedao i dijelio Ivan Krstitelj. Bilo je to krštenje pokore: oni koji su mu pristupali izražavali su želju da budu očišćeni od grijeha, te su se, uz Božju pomoć, trudili započeti novi život.

Shvaćamo tako veliku Isusovu poniznost. On koji nije imao grijeha, stao je u red s pokajnicima, bio je među njima kako bi primio krštenje na rijeci. Kolika Isusova poniznost! Na taj je način očitovao ono što smo proslavili na Božić, a to je Isusova raspoloživost da uroni u rijeku čovječanstva, da preuzme na sebe mane i slabosti ljudi, da dijeli s njima želju za nadvladavanjem svega što udaljuje od Boga i što braću čini strancima. Kao i u Betlehemu, tako i duž obale rijeke Jordana Bog ispunja obećanje da će preuzeti na sebe sudbinu ljudskoga bića, a Isus je konačni i opipljivi Znak toga. Preuzeo je na sebe brigu o svima nama, u životu, u svakom danu.

U današnjem se Evanđelju ističe da Isus, „čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj" (Mk 1, 10). Duh Sveti koji je djelovao od početka stvaranja i vodio Mojsija i narod u pustinji, sada silazi u punini na Isusa da mu dadne snage da ispuni svoje poslanje u svijetu. Duh Sveti je tvorac Isusova i našega krštenja. Duh je taj koji otvara oči srca za istinu, on je taj koji nas potiče na put ljubavi i prenosi nam nježnost Božjega oproštenja. Vodi naš život na put ljubavi. On je dar koji je Otac dao svakome od nas na dan krštenja. On, Duh, prenosi nam nježnost Božjega oproštenja. Po istom tom Duhu razliježe se Očeva riječ objave: „Ti si Sin moj" (r. 11).

Blagdan krštenja Isusova poziva svakog kršćanina da se sjeti svoga krštenja. Ne mogu vas pitati pamtite li dan krštenja, jer ste većina bili djeca kao i ja; krštenje smo primili još kao djeca. Ali ću vam postaviti drugo pitanje: znate li datum svoga krštenja? Znate li na koji ste dan kršteni? Neka svaki od vas o tome razmisli. A ako ne znate datum ili ste ga zaboravili, kad se vratite kući, pitajte majku, baku, strica, strinu, djeda, kuma, kumu: koji je datum? I taj datum uvijek moramo imati u sjećanju, jer je to datum koji se slavi, to je datum našeg početnog posvećenja, datum na koji nam je Otac dao Duha Svetoga koji nas podupire na našemu putu, to je datum velikog oproštenja. Ne zaboravite: koji je datum moga krštenja?

Zazovimo majčinski zagovor Presvete Marije, da svi kršćani uzmognu sve više shvaćati dar krštenja i trude se dosljedno ga živjeti, svjedočeći ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga.Vatikan - Papa Franjo je po običaju na svetkovinu Gospodinovog krštenja, kojom završavaju božićni blagdani krstio u Sikstinskoj kapeli 34 djece i pozvao vjernike da govore djeci narječjem ljubavi, prenoseći im vjeru, potičući ih da često misle na vlastito krštenje. Za prijenos vjere potreban nam je Duh Sveti, rekao je Papa.

Zaboravljati znači - rekao je Papa Franjo u svom nedjeljnom govoru okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra - gubiti uspomenu na sve ono što je Gospodin učinio za nas te ga promatramo kao čin prošlosti, a ne kao sakrament kojim smo postali nova stvorenja. Istaknuo je kako je Duh Sveti tvorac Isusovog i našeg krštenja. Isusovo krštenje na Jordanu bilo je - prema njegovim riječima - pokorničko krštenje, kojim su ondašnji vjernici željeli izraziti želju za pročišćavanjem od grijeha, obavezujući se da će započeti novim životom. Tako možemo shvatiti poniznost Isusa, koji se, iako bez grijeha, stavio među pokornike kako bi ga Ivan krstio u rijeci Jordanu. Kao i u Betlehemu tako i na rijeci Jordanu Bog je održao svoje obećanje da će se brinuti o ljudskoj sudbini. Isus je - kaže Papa - očiti i konačni znak tog obećanja, o kojem svjedoči i današnje Markovo evanđelje. Duh Sveti koji djeluje od početka stvorenja i svijeta i koji je vodio Mojsija i izraelski narod kroz pustinju, sada silazi na Isusa kako bi mu dao snagu da dovrši svoje poslanje u svijetu. On otvara srce istini i vodi naš život na put ljubavi. To je dar - kaže Papa – što ga je Otac dao svakome od nas na dan krštenja. To je Duh, koji nam prenosi nježnost Božjeg opraštanja. U trenutku kad se Sin solidarizirao s grešnicima, čuo se Očev glas koji potvrđuje njegov identitet i poslanje. Zahvaljujući krštenju u stanju smo opraštati i ljubiti i one koji nas vrijeđaju i čine nam zlo te prepoznavati i one najbjednije i napuštene, čije se lice odražava u Gospodinu. Više nego li upisivanje u župske knjige dan našeg krštenja predstavlja – zaključio je Papa svoj nedjeljni nagovor okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra – obvezujuću osobnu iskaznicu vjernika. Stoga je, kako kaže Papa, važno znati datum svoga krštenja.

6. siječnja 2018. - Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Bogojavljenja

Tri stava prema Isusu: traženje, ravnodušnost, strah

Draga braćo i sestre, na dobro vam bila ova svetkovina!

Danas, na svetkovinu Bogojavljenja, u Evanđelju (usp. Mt 2, 1-12) nam se stavljaju pred oči tri načina na koje je primljen dolazak Isusa Krista i njegovo očitovanje svijetu. Prvi je stav traženje, brižljivo traženje, drugi je ravnodušnost, a treći strah.

Brižljivo traženje: mudraci ne oklijevaju krenuti na put kako bi tražili Mesiju. Stigavši u Jeruzalem raspituju se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti" (r. 2). Dugo su putovali i sada brižno nastoje otkriti gdje se nalazi novorođeni Kralj. U Jeruzalemu se obraćaju kralju Herodu koji od glavarâ svećeničkih i pismoznanaca traži da se raspitaju o mjestu gdje se trebao roditi Mesija.

Tom se brižljivom traženju mudracâ suprotstavlja drugi stav, a to je ravnodušnost svećeničkih glavarâ i pismoznanaca. Ovi su bili vrlo komotni. Poznavali su Pisma i znaju dati ispravan odgovor o mjestu rođenja: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok" (r. 5). Oni znaju, ali se ne trude poći tražiti Mesiju. Betlehem je udaljen samo nekoliko kilometara, ali oni ostaju tu gdje jesu i ne miču se.

Još je negativnije treće, Herodovo ponašanje, a to je strah. On se boji da mu to Dijete ne oduzme vlast. Poziva mudrace i od njih razaznaje vrijeme kad se pojavila zvijezda, te ih šalje u Betlehem govoreći im: "Pođite […] i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim" (rr. 7-8). Herod zapravo nije htio otići pokloniti se Isusu. On želi znati gdje se nalazi dijete, ne zato da mu se pokloni, nego da ga ukloni, jer ga je smatrao suparnikom. Pazite dobro: strah uvijek vodi do licemjerja! Licemjeri su takvi zato što imaju strah u srcu.

To su tri stava koja nalazimo u Evanđelju: brižno traženje mudracâ, ravnodušnost svećeničkih glavarâ i pismoznanacâ, onih koji su poznavali teologiju, te Herodov strah. I mi možemo razmisliti i odlučiti koja ćemo od ta tri stava zauzeti? Želim li brižno poći k Isusu? Ili pak reći: "Meni Isus ništa ne govori… neću se zamarati time…". Ili se pak bojim Isusa i u svojem ga srcu želim izbaciti?

Samoljublje može dovesti do toga da se Isusov dolazak u vlastiti život može smatrati prijetnjom. Tada se nastoji zatrti ili ušutkati Isusovu poruku. Kada se u životu slijede ljudske ambicije, lagodnije perspektive, sklonosti zla, Isusa se doživljava kao zapreku.

S druge strane, uvijek je prisutna i kušnja ravnodušnosti. Iako znamo da je Isus Spasitelj – naš, sviju nas –, radije živimo kao da on to nije. Umjesto da se ponašamo u skladu s vlastitom kršćanskom vjerom, držimo se načelâ svijeta koja vode do toga da udovoljavamo sklonostima prema oholosti, prema žeđi za moći i bogatstvima.

Pozvani smo, naprotiv, nasljedovati primjer mudracâ i biti brižni u traženju te spremni također uložiti trud kako bismo u svojem životu susreli Isusa. Moramo ga tražiti da bismo mu se poklonili, dao bismo prepoznali u Njemu našega Gospodina, Onoga koji pokazuje pravi put koji treba slijediti. Ako imamo takav stav, Isus nas uistinu spašava, a mi možemo živjeti lijepim životom, možemo rasti u vjeri, u nadi, u ljubavi prema Bogu i braći.

Utecimo se zagovoru Presvete Marije, zvijezde vodilje ljudskog roda na njegovu putu kroz povijest. Neka uz njezinu majčinsku pomoć svaki čovjek prispije Kristu, Svjetlu istine, a svijet neka napreduje na putu pravednosti i mira.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja

Draga braćo i sestre!

Neke Istočne Crkve, katoličke i pravoslavne, ovih dana slave Rođenje Gospodinovo. Upućujem im svoje najsrdačnije čestitke. Neka to radosno slavlje bude izvor nove duhovne snage i zajedništva među svima nama kršćanima, koji ga priznajemo Gospodinom i Spasiteljem. Posebnu blizinu želim izraziti koptskim pravoslavnim kršćanima te srdačno pozdraviti moga brata patrijarhu Tawadrosa II. o radosnoj prigodi posvećenja nove katedrale u Kairu.

Na svetkovinu Bogojavljenja slavi se Svjetski dan svetoga djetinjstva, koji ove godine poziva mlade misionare Isusov pogled učiniti svojim, kako bi postao dragocjeno vodstvo u njihovu zauzimanju u molitvi, bratstvu i solidarnosti s vršnjacima koji su u najvećoj potrebi.

6. siječnja 2018. - Papin pohod dječjoj bolnici

U sklopu inicijative „Petak milosrđa"

Vatikan - Papa Franjo je 5. siječnja poslijepodne u sklopu inicijative „Petak milosrđa" pohodio Dječju bolnicu Bambino Gesu. Papa je posjetio razne odjele i pozdravio hospitaliziranu djecu kao i njihove obitelji. Dječja bolnica Bambino Gesù u Palidoru broji 120 kreveta, a jedna je od triju podružnica glavne rimske bolnice koja se nalazi nedaleko od Vatikana. Druge dvije se nalaze kod bazilike Sv. Pavla izvan zidina u Rimu i u priobalnom gradiću Santa Marinelli koji se nalazi sjeverno od Palidora.

Dječju bolnicu Bambino Gesù ustanovili su vojvoda Scipione Salviati i njegova žena koji su bili pogođeni stanjem djece koju se liječilo u općim bolnicama. Njihova je gesta potaknula druge da dadu svoj prinos i pomognu rastu bolnice. Bolnica je 24. siječnja 1924. godine darovana Svetoj Stolici te je otad poznata pod nazivom „Papina bolnica". Danas je bolnica dio mreže Nacionalnog zdravstvenog sustava u gradu Rimu. Postala je važna referentna točka za pedijatriju na nacionalnoj razini, a brine se ne samo za djecu iz Rima i Italije, već i iz susjednih europskih zemalja, pa i onih neeuropskih.

Dodajmo na kraju kako je više papâ posjetilo Bolnicu Bambino Gesù. Tako je sv. Ivan XXIII. posjetio glavni centar 1958. godine, a svoj je posjet ponovio na Božić 1962. godine. Blaženi papa Pavao VI. pohodio je bolnicu 1968. godine, a deset godina kasnije je taj isti papa bolnici povjerio zemljište i paviljone u Palidoru koji će se kasnije proširiti. I sv. Ivan Pavao II. te papa emeritus Benedikt XVI. posjetili su bolnicu, a papa Franjo je prvi put pohodio Bolnicu Bambino Gesu 21. prosinca 2013. godine, izvijesito je Radio Vatikan.