Vatikan, 8. listopada 2017. - Kršćanstvo je više od zbroja propisa i moralnih normi; ono je prije svega ponuda Božje ljubavi čovječanstvu po Isusu Kristu, istaknuo je papa Franjo u podnevnom nagovoru u nedjelju 8. listopada na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Sveti Otac u svojem razmišljanju usredotočio se na Evanđelje dana koje donosi prispodobu o vinogradarima kojima je domaćin povjerio svoj vinograd, a zatim je otputovao. Time se kuša vjernost vinogradara: njima je povjeren vinograd o kojem se trebaju brinuti dok vlasnik ne odluči poslati svoje sluge kako bi uzele njegov rod, a što je gospodar i učinio.

No vinogradari su bili posesivni, napomenuo je Papa, nisu se smatrali samo upraviteljima, nego vlasnicima te su odbili slugama predati urod. Zlostavljali su sluge, a neke su i ubili. Gospodar je strpljiv s njima i šalje druge sluge, još više nego prije, no rezultat je isti. Konačno, odlučio je poslati svoga sina, no vinogradari, koji su bili zatočenici vlastitog posesivnog ponašanja, ubili su i sina, misleći da će time steći njegovu baštinu.

Ova prispodoba, nastavio je Sveti Otac, na alegorijski način prikazuje proročke optužbe u pogledu povijesti Izraela. To je priča koja se tiče i nas: riječ je o savezu koji je Bog htio sklopiti s čovječanstvom, a pozvao je također nas da budemo dio tog saveza. No kao i svaka druga ljubavna priča, i priča o savezu ima svoje pozitivne trenutke, ali je obilježena i izdajom te odbijanjem. Kako bi se razumjelo na koji način Bog Otac reagira na odbacivanje, Evanđelje donosi sljedeće pitanje: „Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?".

Potonje pitanje ističe da Božje razočaranje zlim ponašanjem ljudi nije posljednja riječ, istaknuo je papa Franjo. I to je velika novost kršćanstva: Bog koji, premda razočaran pogreškama i grijesima svoje djece, ne proturječi svojoj riječi i ne traži osvetu. Braćo i sestre, Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, i čeka na nas kako bi nam oprostio, kako bi nas zagrlio, istaknuo je Papa.

Putem „kamena kojeg odbaciše graditelji" – Krist je prvi kamen kojeg su graditelji odbacili – putem situacija slabosti i grijeha, Bog nastavlja stavljati u optjecaj „novo vino" svoga vinograda, odnosno milosrđe. Postoji samo jedna prepreka Božjoj ustrajnoj i nježnoj volji, upozorio je Sveti Otac, naša bahatost i drskost koja ponekad postaje nasilje. Suočena s takvim stavovima Riječ Božja zadržava svu svoju moć prijekora i upozorenja: oduzet će se od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.

Pozvani smo žurno odgovoriti dobrim plodovima na Gospodinov poziv i to nam pomaže shvatiti što je to novo i izvorno u kršćanskoj vjeri, istaknuo je papa Franjo, a prenosi Radio Vatikan. Kršćanstvo nije samo zbroj propisa i moralnih normi, nego je ono prije svega ponuda Božje ljubavi čovječanstvu po Isusu Kristu. Riječ je o pozivu da stupimo u tu priču ljubavi, postajući živi i otvoreni vinograd koji je bogat plodovima i nadom za sve.

Zatvoreni vinograd može postati divlji i donositi divlje grožđe, upozorio je Papa te zaključio: Tako smo pozvani izaći iz vinograda kako bismo se stavili u službu braće i sestara koji nisu s nama, kako bismo se međusobno poticali i podsjećali da u svakom okruženju trebamo biti Gospodinov vinograd, pa i u onima koji su udaljeniji i negostoljubivi.

7. X. 2017. - Vatikan - Unatoč nerazumijevanju i opiranju, ako hodimo s narodom shvatit ćemo daje on sposoban činiti izvanredne geste prema svojim svećenicima, a to je prava škola ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne formacije

Međunarodni kongres o formaciji svećenika

Rim - Na kraju Međunarodnog kongresa kojeg je organizirala Kongregacija za kler o formaciji svećenika 7. listopada papa Franjo se obratio sudionicima, rekavši da je svećenička formacija odlučujuća za poslanje Crkve, izvijestio je Radio Vatikan. Obnova vjere i buduća duhovna zvanja su moguća samo ako imamo dobro formirane svećenike.

Formacija svećenika ovisi u prvom redu o djelovanju Božjem u našem životu, a ne o našim aktivnostima. To je djelo koje traži hrabrost prepustiti se da nas oblikuje Gospodin, kako bi preobrazio naše srce i naš život, istaknuo je Papa, nastavivši da se ta formacija ne može riješiti produbljivanjem kulture te da ne može biti samo mjesna inicijativa. Bog je strpljiv i milosrdan tvorac naše svećeničke formacije i kao što stoji u dokumentu Ratio Fundamentalis, taj posao traje čitavi život.

Svaki dan otkrivamo – sa svetim Pavlom – da to „blago nosimo u glinenim posudama, sve dok ne uočimo da ta izvanredna snaga pripada Gospodinu a ne dolazi od nas" (2 Kor 4,7) i kada se odreknemo naših komotnih običaja, naših tvrdih umišljenosti da smo to već postigli i kad se stavimo u prisutnost Gospodinovu, On može nastaviti svoj posao s nama, oblikovati nas i preoblikovati, istaknuo je Sveti Otac.

Snažno moramo reći da onaj koji ne dopušta da ga Gospodin izgrađuje svaki dan, postaje jedan beživotan svećenik koji ulazi u službu po inerciji, bez oduševljenja za Evanđelje, bez oduševljenja za narod Božji. Međutim svećenik koji se iz dana u dan povjerava u ruke Lončareve čuva oduševljenje srca, prima s radošću svježinu Evanđelja, govori riječima koje diraju život ljudi.

Druga je važna dimenzija da je svatko od nas svećenika pozvan surađivati s božanskim Lončarom! Mi nismo samo glina, podsjetio je Sveti Otac, nego smo također i Lončarevi pomoćnici i suradnici njegove milosti. U svećeničkoj formaciji, u onoj početnoj i onoj stalnoj, rekao je papa Franjo, možemo prepoznati barem tri čimbenika koji se nalaze u „lončarevoj trgovini".

Prvi i glavni je sam svećenik jer je odgovoran za vlastitu permanentnu formaciju. Mi dopuštamo Bogu da nas oblikuje i preuzimamo iste osjećaje Isusa Krista kada se ne zatvaramo u preuzetnost da smo već dovršeno djelo, nego dopuštamo da nas vodi Gospodin postajući svakim danom više njegovi učenici. Da bi zaista bio sudionik vlastite izgradnje, sjemeništarac, bogoslov ili svećenik mora zaista reći puno tih „da" i „ne".

Pred bukom koju stvaraju ljudske ambicije, dat će prednost tišini i molitvi; više od oslanjanja na svoje napore, znat će se prepuštati u ruke Lončara i u njegovu providonosnu domišljatost; više od onoga što je već prije naučio, dopustit će da ga vodi zdrav nemir srca, kako bi usmjerio svoju vlastitu nesavršenost prema radosti susreta s Bogom i braćom.

Više od zatvaranja, tražit će prijateljstvo s braćom u svećeništvu i bliskim ljudima, znajući da se njegovo zvanje rađa iz susreta ljubavi: onog susreta s Isusom i onog s Božjim narodom.
Drugi čimbenik su odgojitelji i biskupi. Zvanje se rađa, raste i razvija se u Crkvi. Na taj način ruke Gospodinove oblikuju tu glinenu posudu, djelujući preko brige onih koji su u Crkvi pozvani biti prvi odgojitelji svećeničkog života: rektor, duhovni vođe, odgojitelji, oni koji se bave stalnom formacijom klera, a iznad svih biskup kojega dokument Ratio Fundamentalis opravdano definira kao, „glavnog i odgovornog za primanje u Sjemenište i za formaciju svećenika".

Još jedan čimbenik je Božji narod kojeg ne smijemo nikad zaboraviti, napomenuo je Sveti Otac: ljudi sa svojim mukama, pitanjima i potrebama su veliki stroj koji oblikuje naše svećeništvo. Kada iziđemo pred Božji narod i dopustimo da nas oblikuju njegova očekivanja, dotičući njegove rane, postajemo svjesni da Gospodin preoblikuje naš život.

Ako je pastiru povjeren jedan dio naroda, isto je tako točno da je narod povjeren svećeniku. Unatoč nerazumijevanju i opiranju, ako hodimo s narodom shvatit ćemo daje on sposoban činiti izvanredne geste prema svojim svećenicima, a to je prava škola ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne formacije.