U malom selu Muo u Boki Kotorskoj rođen je Gracija 27. XI. 1438. godine. Bio je dijete siromašne ribarske obitelji. Već kao mladić bio je ribar i zemljoradnik. Uskoro je postao pomorac i na jednom od svojih putovanja 1468. godine došao je u Veneciju. Tu je potaknut propovijedanjem blaženog Šimuna iz Camerina napustio svoj dosadašnji način života i postao redovnik augustinac. Živio je na brdu Ortone nedaleko Padove. Nakon 15 godina ponovno dolazi u Ve­neciju. Nastanio se u augustinskom samostanu na otočiću svetoga Kristofora. Umro je u Veneciji 9. XI. 1508. godine.

Nakon pada Napoleona augustinci su napustili otočić i tijelo blaženog Gracije darovali njegovu radnom mjestu. Tako je u velikom slavlju na­kon 250 godina brodica vratila najvećega sina svoga rodnog sela blaženog Graciju. Bilo je to veličanstveno slavlje. Papa Leon XIII. odobrio je njegovo štovanje istoga dana kad i štovanje blaženog Nikole Tavelića (6. lipnja 1889.),

Blaženi Gracija bio je izvanredno skroman čovjek, koji je odlično shva­ćao vrijednosti života i pronašao svoje mjesto koje mu pripada. Vjerno je radio svakidašnje poslove, kao ribar i pomorac, kasnije u samostanu kao brat u vrtu i drugim kućnom poslovima. Na njega se odnosi Kris­tova riječ: "Tko je u malome bio vjeran, bit će postavljen nad mnogim" (Mt 25, 21). Posebna odlika njegova života bila je izvanredna pobožnost prema Kristu prisutnom u Euharistiji. Posebno je pobožno sudjelovao u Svetoj misi, hranio se Kristovim tijelom u svetoj Pričesti i pronalazio vrijeme za javno i privatno klanjanje Kristu u Euharistiji. On koji nije bio sveće­nik, poput svetoga Paškala, osobito je bio pobožan tajni Kristove prisutnosti pod prilikama kruha i vina.

Četiri Okrunjena (Quatuor Coronati), mučenici u Rimu za cara Dioklecijana. Klaudije, Nikostrat, Simforijan i Kastor. Radili su kao klesari i kipari u carevim kamenolomima u Panoniji. Kao ''''kršćani nisu htjeli klesati grflkog boga zdravlja Eskulapa i boga sunca Sola, zbog čega su osu­đeni na smrt. Dok su bili vođeni na stratište, pridruži im se i peti kršćanin po imenu Simplicije. Na njihovu grobu podignuta je crkva koja potječe iz 4. stoljeća (usp. Leto Svetnikov, IV, 275).

Sveti Deusdedit - Ađeodat I.  (Bogdan), papa  (615.-618.).

Sveti Vilehad, biskup u Bremenu, zajedno sa svetim Bonifacijem čiji  je bio učenik, misionar u Friziji i Saksoniji. Umro je u Blexenu 789. godine.

Sveti Gotfrid (Bogomir), biskup Amiensa. Umro je u Soissonsoi (blizu Pariza) 1115. godine.

Sveti Maur, biskup u Verdunu.

Sveti Kfer, prezbiter u Tuns-u.