Apostolski pohod Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Vratio sam se jučer, kasno navečer, s trodnevnog apostolskog putovanja koje me odvelo u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju. Zahvaljujem Bogu što mi je dao da ostvarim te pohode i još jednom zahvaljujem građanskim vlastima dviju zemalja koje su me primile s velikom ljubaznošću i raspoloživošću. Moj najsrdačniji „hvala" ide biskupima i crkvenim zajednicama dviju zemalja za toplinu i predanost kojima su pratili moje hodočašće.

U Bugarskoj me je vodila živa uspomena na sv. Ivana XXIII. koji je u tu zemlju poslan 1925. godine kao vizitator a zatim kao apostolski delegat. Potaknut njegovim primjerom dobrohotnosti i pastirske ljubavi susreo sam tamošnji puk, pozvan da djeluju kao most između Središnje, Istočne i Južne Europe; geslom „Pacem in terris" pozvao sam sve da kroče putem bratstva; i na tome putu me posebno obradovao korak naprijed učinjen susretom s patrijarhom Bugarske pravoslavne Crkve Neofitom i članovima Svetog sinoda. Kao kršćani, naš poziv i poslanje je biti znak i oruđe jedinstva. I mi to možemo biti, uz pomoć Duha Svetoga, stavljajući ono što nas ujedinjuje ispred onoga što nas je dijelilo ili nas još uvijek dijeli.

Današnja Bugarska je jedna od zemalja koje su evangelizirali sveti Ćiril i Metod, koje je sv. Ivan Pavao II. pridružio svetom Benediktu kao zaštitnike Europe. U Sofiji, u veličanstvenoj sabornoj crkvi svetoga Aleksandra Nevskog, zastao sam u molitvi pred svetom slikom dvojice svete braće. Oni, koji su bili porijeklom iz Grčke, iz Soluna, znali su kreativno koristiti svoju kulturu da prenose kršćansku poruku slavenskim narodima; osmislili su novu abecedu kojom su preveli Bibliju i liturgijske tekstove na slavenski jezik. I danas postoji potreba za strastvenim i kreativnim vjerovjesnicima, tako da evanđelje dopre do onih koji ga još uvijek ne poznaju i ponovno natapa krajeve u kojima su se drevni kršćanski korijeni sasušili. U toj perspektivi dvaput sam slavio euharistiju s katoličkom zajednicom u Bugarskoj i potaknuo je da bude puna nade i plodna rodilja. Ponovno zahvaljujem tom Božjem puku koji mi je pokazao toliku vjeru i toliku ljubav.

Posljednji čin putovanja u Bugarsku bio je u zajedništvu s predstavnicima različitih religija: molili smo od Boga dar mira, dok je skupina djece nosila zapaljene baklje, simbol vjere i nade.

* * *

U Sjevernoj Makedoniji pratila me snažna duhovna prisutnost svete Majke Terezije iz Calcutte (Kolkata), koja je rođena u Skoplju 1910. godine i ondje, u svojoj župi, primila sakramente kršćanske inicijacije i naučila ljubiti Isusa. U toj ženi, sitnoj ali punoj snage zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, vidimo sliku Crkve u toj zemlji i na drugim periferijama svijeta: malu zajednicu koja, s Kristovom milošću, postaje gostoljubivi dom gdje mnogi nalaze okrjepu za svoj život. U Memorijalnom centru Majke Terezije molio sam u prisutnosti drugih vjerskih vođa i velike skupine siromašnih i blagoslovio sam prvi kamen njoj posvećenog svetišta.

Sjeverna Makedonija je neovisna država od 1991. godine. Sveta Stolica ju je nastojala od samih početaka podržati na njezinu putu i svojim sam dolaskom htio prije svega potaknuti njezinu tradicionalnu sposobnost da ugošćuje pripadnike različitih etničkih i vjerskih skupina, kao i njezinu predanost prihvaćanju i pružanju pomoći velikom broju migranata i izbjeglica tijekom kritičnog razdoblja 2015. i 2016. godine. Ondje postoji veliko gostoprimstvo, oni imaju veliko srce. Migranti im stvaraju probleme, ali ih primaju i vole, a probleme rješavaju. Ovo je velika stvar kod tog naroda. Molim jedan pljesak za taj narod!

Sjeverna Makedonija je mala zemlja s institucionalnog stanovišta; mala zemlja koja se treba otvoriti širokim horizontima a da ne izgubi svoje korijene. Zato je bilo znakovito da se upravo ondje održao susret s mladima. Mladići i djevojke različitih kršćanskih denominacija, kao i drugih religija – muslimani, na primjer –, svima im je zajednička želja da izgrade nešto lijepo u životu. Pozvao sam ih da sanjaju velike snove i budu odvažni, poput mlade Agnese – buduće Majke Tereze – slušajući glas Boga koji govori u molitvi i u tijelu braće u potrebi. Bio sam zadivljen kad sam otišao posjetiti sestre Majke Tereze: bile su sa siromašnima i bio sam duboko dirnut evanđeoskom nježnošću tih žena. Ta je nježnost plod molitve, klanjanja. One prihvaćaju sve, osjećaju se kao sestre, majke sviju, rade to s nježnošću. Mnogo puta mi kršćani gubimo tu dimenziju nježnosti, a kad nema nježnosti, postajemo previše ozbiljni, kiseli. Ove sestre su mile u nježnosti i čine milosrđe, ali milosrđe takvo kakvo jest, bez pretvaranja u nešto drugo. Međutim, kad činimo djela milosrđa bez nježnosti, bez ljubavi, to je kao da bacamo čašu octa na djelo milosrđa. Međutim, milosrđe je radosno, nije kiselo. Ove sestre su prekrasan primjer. Neka ih Bog sve blagoslovi!

Osim svjedočanstava mladih, u Skoplju sam slušao svjedočanstva svećenikâ i posvećenih osoba. To su muškarci i žene koji su darovali život Kristu. Prije ili kasnije im dođe napast da kažu: „Gospodine, što je ovaj moj mali dar pred problemima Crkve i svijeta?" Zato sam ih podsjetio da malo kvasca može učiniti da sve tijesto uskvasa, a malo mirisa, čistog i bogatog, sve oko sebe okupa svojim mirisom.

To je otajstvo Isusa – Euharistije, tog sjemena novog života za cijelo čovječanstvo. Na misi koju smo proslavili na skopskom Trgu obnovili smo, na jednoj periferiji današnje Europe, čudo Gospodina koji je s nekoliko kruhova i riba, razlomljenih i podijeljenih, utažio glad mnoštva. Njegovoj neiscrpnoj Providnosti povjeravamo sadašnjost i budućnost narodâ koje sam posjetio na ovom putovanju. Sve vas sad pozivam da uputite molitvu Majci Božjoj da blagoslovi ove dvije zemlje: Bugarsku i Sjevernu Makedoniju.
[Zdravo Marijo…]

7. svibnja 2019. - Papa pozvao kler i posvećene osobe u Sjevernoj Makedoniji da ne trnu Duha.

Papa Franjo susreo se na kraju svoga apostolskog pohoda Sjevernoj Makedoniji, u utorak 7. svibnja sa svećenicima, redovnicima i redovnicama Sjeverne Makedonije te ih pozvao da se u ostvarivanju svoga poslanja oslone na Boga.

Posljednji javni događaj Papinog apostolskog putovanja u Sjevernu Makedoniju bio je susret s klerom i posvećenim osobama. U svojem obraćanju papa Franjo zahvalio je Bogu na prisutnosti zapadnog i istočnog obreda u toj balkanskoj zemlji. „Vidim ovdje Crkvu koja diše s oba plućna krila – latinskim obredom i bizantskim obredom – i udiše uvijek novi i obnovljeni zrak Duha Svetoga". Papa je rekao da su oba ta plućna krila neophodna i komplementarna, jer nam „pomažu bolje kušati ljepotu Gospodina".

Primijetivši kako crkveni služitelji često osjećaju potrebu da „izvrše procjenu" svojega poslanja, Papa je rekao je da je bilanca obično „u crvenom", s malo svećenika i redovnika koji služe u mnogo kuća i na velikom polju apostolata. Pozvao ih je da odbacuju karijerizam i kompleks niže vrijednosti te da budu "onaj miris koji je kadar u Crkvi i svijetu ostaviti nepogrešivi trag”, rekao je Papa upozorivši na napast "da se previše oslanjamo na sebe, a ne na Gospodina”.

Podsjetio je na revno služenje svećenika i redovnika koje ih približava ljudima: obiteljima, bolesnima, starijima, mladima bez budućnosti i siromašnima. Ti ljudi, rekao je papa Franjo, podsjećaju nas da smo „Crkva prosjaka kojima je potrebna Gospodinova milost". „Prečesto uhvatimo sebe kako mislimo da bi stvari mogle biti drugačije da smo jaki, moćni i utjecajni", rekao je. Istina je, međutim, da tajna naše snage leži u nečemu drugome od nas samih. „Nemojmo se lišiti onog najboljeg u našem poslanju; nemojmo ugušiti poticaje Duha", potaknuo je Papa svećenike i redovnike.

Svećenicima i posvećenim osobama Sjeverne Makedonije poručio je da nas vjera još dublje uvlači u svijet – ne vodeći nas do toga da ga odbacujemo – uz povjerenje u Božju bezuvjetnu ljubav prema nama.

Zaključio je riječima zahvalnosti za njihovu službu i služenje: „Hvala vam što ste nam pokazali poznato lice Boga, Boga koji nas ne prestaje iznenađivati usred svih zgoda i nezgoda!"

Papa završio apostolski pohod Sjevernoj Makedoniji

Papa Franjo završio je u utorak 7. svibnja trodnevno apostolsko putovanje na kojem je posjetio Bugarsku i Sjevernu Makedoniju.

U međunarodnoj zračnoj luci u Skoplju upriličena je kratka oproštajna svečanost. S Papom su se došli oprostiti predsjednik Đorge Ivanov i premijer Zoran Zaev. Zrakoplov kojim putuje Sveti Otac poletio je iz međunarodne zračne luke u Skoplju za Rim u 18.30 sati. Dolazak u rimsku međunarodnu zračnu luku Ciampino je predviđen za 20.30 sati.

Prije toga je u katedrali u Skoplju održan je Susret sa svećenicima, članovima njihovih obitelji i redovnicima i redovnicama, što je ujedno bila i posljednja točka programa Papina jednodnevnog apostolskog pohoda Sjevernoj Makedoniji i njegova 28. apostolskog putovanja izvan Italije.

Ekumenski i međureligijski susret Pape s mladima u Skoplju

U popodnevnim satima, prije nego će napustiti biskupsku rezidenciju u Skoplju, Papa se pozdravio s nekoliko osoba, prijatelja i dobročinitelje mjesne Crkve. Zatim se u 15.45 sati odvezao automobilom u Pastoralni centar gdje je održan ekumenski i međureligijski susret s mladima. Po dolasku, u 16 sati, Papu su dočekala dvojica mladića koji mu simbolično ponudili kruh i sol kao i skopski biskup Kiro Stojanov, koji ga je otpratio do podija postavljenog za tu prigodu.

Nakon početne pjesme uslijedila su svjedočanstva mladog para koji živi u mješovitom braku, jedne mlade muslimanke i mlade grkokatolkinje, između kojih su izvedeni kratki glazbeni intermezzi.

Dopustite mi da vam kažem da se ne može previše sanjati, poručio je Papa okupljenim mladima. Jedan od najvećih problema koje ljudi danas imaju, a među njima su i mnogi mladi ljudi, jest taj da su izgubili sposobnost sanjanja. Oni ne sanjaju, ni puno ni malo. A kad neka osoba ne sanja, kad mlada osoba ne sanja, taj prazni prostor zauzmu pritužbe i osjećaj beznađa. To prepuštamo onima koji idu za "božicom tužaljke”! To je prevara: navodi te na krivi put. Kad se sve čini kao da stoji i stagnira, kad nam osobni problemi zadaju glavobolju, a na društvene teškoće se ne pružaju pravi odgovori, nije dobro dići ruke od svega. Put je Isus. On je Gospodin! On mijenja naš pogled na život. Vjera u Isusa dovodi do veće nade, do sigurnosti koja se ne temelji samo na našim kvalitetama i vještinama, nego na Božjoj riječi, na pozivu koji dolazi od Njega. Pokušajte razmišljati o svojim najvećim snovima. Dati nadu umornom svijetu, zajedno s drugima, i kršćanima i muslimanima. Ovo je zasigurno vrlo lijep san, istaknuo je Papa.

Naš svijet, nastavio je Sveti Otac na susretu s mladima u Pastoralnom centru u Skoplju, umoran je i podijeljen, i čini se korisnim unositi u njega razdor i još veću podjelu. Kako samo u tome kontekstu snažno odjekuju Gospodinove riječi: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati" (Mt 5, 9)! Što nam može dati više uzbuđenja od toga da se svakodnevno posvećujemo tome da postanemo graditelji snova, tvorci nade!? Snovi nam pomaže da očuvamo živom sigurnost i svijest da je drugačiji svijet doista moguć i da smo pozvani pomagati izgrađivati taj svijet svojim radom, svojim trudom i naporom i svojim djelovanjem, rekao je Papa te nastavio: U ovoj zemlji postoji lijepa tradicija klesarstva, ljudi vještih u klesanju i obradi kamena. Eto, moramo postati poput tih vjernih zanatlija i postati iskusni klesari vlastitih snova. Kamenoklesar uzme kamen u ruke i polako počinje oblikovati i preoblikovati ga s predanošću i trudom, a osobito s velikom željom da vidi kako taj kamen, za koji nitko nije mislio da išta vrijedi, može postati umjetničko djelo.

Naši najbolji snovi se postižu s nadom, strpljivošću i predanim radom, odričući se žurbe. Istodobno ne smijemo dopustiti da nas koče nesigurnost i strah od rizika ili pogrešaka. Moramo se bojati tog stanja zakočenosti u životu, da ne budemo kao živi mrtvaci, svedeni na subjekte koji ne žive jer ne žele riskirati, jer ne ustraju u vršenju onoga što su dužni činiti ili se boje da će pogriješiti. Čak i ako pogriješiš, možeš ponovno dići glavi i krenuti iznova, jer nitko nema pravo ukrasti ti nadu. Ne bojte se postati tvorcima snova i nade!, pozvao je Papa mlade.

Istina je, nastavio je, da mi članovi Crkve ne bismo trebali biti čudaci. Svi bi nas trebali smatrati braćom i bližnjima, poput apostolâ, koji su »uživa[l]i naklonost svega naroda« (Dj 2, 47; usp. 4: 21.33; 5:13). No, istodobno moramo imati hrabrosti biti drugačiji, pokazati druge snove koje ovaj svijet ne nudi, svjedočiti ljepotu velikodušnosti, služenja, čistoće, jakosti, opraštanja, vjernosti vlastitom pozivu, molitve, borbe za pravdu i opće dobro, ljubavi prema siromašnima i druželjubivost, poručio je Papa.

Sjetite se samo Majke Terezije: dok je živjela ovdje, nije mogla zamisliti gdje će je život odvesti no nije prestajala sanjati i težiti uvijek tome da otkrije lice svoje velike ljubavi, Isusa, u svima onima koji su ležali uz rub ceste. Sanjala je velike stvari i zato je mnogo voljela. Htjela je biti „olovka u Božjim rukama". To je bio san koji je gajila. Prikazala ga je Bogu, vjerovala je u njega, trpjela je zbog njega, i nikada nije odustajala. I Bog je počeo pisati nove i nevjerojatne stranice povijesti tom olovkom. Svatko od vas je pozvan, poput Majke Terezije, raditi svojim rukama, ozbiljno shvatiti život i učiniti nešto lijepo od njega, poručio je Papa.

Na kraju, nakon molitve Majke Terezije „Trebaš li moje ruke, Gospodine?" i završnog blagoslova, Papa se u pratnji skopskog biskupa zaputio u katedralu Presvetog Srca Isusova, gdje je održan Susret sa svećenicima, članovima njihovih obitelji i redovnicima i redovnicama.

Papina molitva pred spomenikom sv. Majke Terezije

Papa Franjo je, nakon susreta s predstavnicima državnog vrha, posjetio Spomen kuću Majke Terezije. Na susretu s Papom je, osim Misionarki ljubavi, bilo i stotinjak siromašnih za koje one skrbe, rodbina sv. Majke Terezije i najviši predstavnici Makedonske pravoslavne Crkve, Islamske vjerske zajednice te vođe drugih vjerskih zajednica. Papa je u Memorijalnom centru blagoslovio i temeljni kamen za crkvu u spomen na albansko-makedonske svece.

Papinu molitvu donosimo u cijelosti:

"Bože, Oče milosrđa i dobrote, hvala ti što si nam dao život i karizmu svete Majke Terezije. U svojoj bezgraničnoj Providnosti pozvao si je biti svjedokom svoje ljubavi među najsiromašnijima od siromašnih u Indiji i širom svijeta. Mogla je činiti toliko dobra jer je u licu svakog muškarca i žene gledala lice Tvoga sina. Poslušna Tvome duhu, bila je krik molitve siromašnih i svih gladnih i žednih pravde. Slušajući riječi koje je Isus izgovorio na križu "Žedan sam”, Majka Terezija utažila je žeđ raspetog Gospodina, čineći djela milosrdne ljubavi.

Sveta Majko Terezijo, majko siromašnih, molimo te za tvoj posebni zagovor i pomoć, ovdje u gradu u kojem si rođena i u kojem si imala svoj dom. Ovdje si dobila i dar ponovnog rođenja u sakramentima kršćanske inicijacije. Ovdje si čula prve riječi vjere u vašoj obitelji i zajednici vjernika. Ovdje si od svojih roditelja naučila čuti vapaj siromašnih u najvećoj potrebi. Ovdje, u tišini crkve, čula si Isusov poziv da Ga slijediš kao redovnica u misijama.

Na ovome mjestu molimo te da nas zagovaraš kod Isusa, da bismo zadobili milost biti pozorni i osjetljivi prema siromašnima, obespravljenima, bolesnima, odbačenima i najmanjima među našom braćom i sestrama. Neka nam udijeli milost da Ga vidimo u očima svih koji k nama gledaju u svojoj potrebi. Neka nam podari srce sposobno ljubiti Boga prisutnoga u svakom muškarcu i ženi i srce sposobno prepoznati Ga u onima koji doživljavaju patnju i nepravdu.

Neka nam udijeli milost da postanem znakom ljubavi i nade u našim danima, kada je toliko mnogo siromašnih, napuštenih, marginaliziranih i migranata. Neka dopusti da naša ljubav ne bude samo na ustima, nego djelotvorna i iskrena, da bismo bili vjerodostojni svjedoci Crkve koja je dužna naviještati Radosnu vijest, slobodu zatvorenicima, radost poniženima i milost spasenja svima.

Sveta Majko Terezijo, moli za ovaj grad, ove ljude, za Crkvu i sve koji žele slijediti Krista, Dobrog pastira, kao Njegovi učenici. Učinit ćemo to čineći djela pravde, ljubavi, milosrđa, mira i služenja. Da bismo slijedili Njega koji nije došao biti služen nego služiti – Krista našega Gospodina. Amen.”

Jedna samohrana majka ispričala je tom prigodom Svetom Ocu svoju tužnu priču. Naglasila je da su je u teškoj životnoj situaciji, zajedno s kćeri, prihvatile redovnice Misionarke ljubavi, iako je ona pravoslavne vjeroispovijesti.

Papa makedonskim političarima: "Budite svjetionik mira!"

Papa Franjo u utorak 7. svibnja je stigao iz Sofije u Skoplje, glavni grad Sjeverne Makedonije, koju pohodi pod geslom „Ne boj se, malo stado". Tom se prilikom susreo s predstavnicima državnih vlasti, građanskog društva i diplomatskog zbora i uputio više snažnih poruka. Obraćanje Svetoga Oca donosimo u cijelosti.

"Gospodine predsjedniče, gospodine premijeru, časni članovi diplomatskog zbora, poštovani predstavnici građanskih vlasti i vjerskih zajednica, draga braćo i sestre!

Na ljubaznim riječima dobrodošlice u Sjevernu Makedoniju srdačno zahvaljujem predsjedniku koji mi se obratio, zajedno s premijerom. Zahvaljujem i ovdje prisutnim predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Srdačno pozdravljam katoličku zajednicu koju ovdje predstavlja biskup skopski i eparh eparhije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Strumici-Skopju, koja je aktivan i integralan dio vašeg društva i u potpunosti sudjeluje u svakodnevnim radostima, brigama i životu vaših ljudi.

Ovo je prvi put da Petrov nasljednik dolazi u Republiku Makedoniju. Drago mi je što to mogu učiniti na 25. obljetnicu uspostave diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, što se dogodilo nekoliko godina nakon izborene neovisnosti u rujnu 1991. Vaša je zemlja most između Istoka i Zapada i uvir mnogih kulturnih struja te okuplja mnoge osebujne karakteristike ovoga kraja. S profinjenim dokazima svoje bizantske i otomanske prošlosti, s hrabrim utvrdama između planina i veličanstvenim ikonostasima svojih drevnih crkava, koje otkrivaju kršćansku prisutnost još od apostolskih vremena, pokazuje puninu i bogatstvo tisućljetne kulture.

Ali dopustite mi da kažem da je ovo kulturno bogatstvo samo ogledalo vaše najdragocjenije i najvrjednije baštine: multietnički i multireligijski sastav lica vašeg naroda rezultat je bogate i, zašto ne, čak i složene povijesti odnosa tkanih kroz stoljeća. To spajanje etničkih i vjerskih kultura i pripadnosti potaknuto je mirnim i trajnim suživotom, u kojem su se individualni identiteti mogli izraziti i razvijati bez poricanja, ugnjetavanja ili diskriminacije drugih. Bilo je to više od tolerancije: bilo je to poštovanje. Tako su otkani odnosi i situacije koje vas, s ove točke gledišta, mogu učiniti primjerom koji se odnosi na spokojan i bratski suživot u razlikovanju i uzajamnom poštovanju.

U isto vrijeme, ove su posebnosti značajne na putu bliže integracije s europskim zemljama. Nadam se da će se ova integracija pozitivno razvijati za cijelu regiju Zapadnog Balkana, kao i da će se uvijek odvijati uz poštovanje različitosti i temeljnih prava.

Ovdje su, zapravo, različiti vjerski pripadnici pravoslavnih, muslimana, katolika, Židova i protestanata, uz etničku različitost Makedonaca, Albanaca, Srba, Hrvata i ljudi drugoga porijekla, stvorili mozaik u kojem je svaka pločica potrebna za originalnost i ljepotu cjelokupne slike. Ljepota koja će dosegnuti svoj najveći sjaj do te mjere da ćete je moći prenijeti i posijati u srca novih naraštaja. Svi napori koji se ulažu kako bi različiti vjerski izrazi i različite etničke skupine pronašli zajedničko razumijevanje u pogledu dostojanstva svake ljudske osobe i posljedičnog jamstva temeljnih sloboda, nikada neće biti uzaludni. Štoviše, oni predstavljaju nužno sijanje za budućnost mira i plodnosti.

Također bih želio istaknuti velikodušne napore vaših državnih tijela i valjan doprinos različitih međunarodnih organizacija, Crvenoga križa, Caritasa i nekih nevladinih organizacija, u prihvaćanju i pružanju pomoći velikom broju migranata i izbjeglica iz različitih bliskoistočnih zemalja. Bježali su od rata ili od ekstremnog siromaštva, često uzrokovanog ozbiljnim ratnim događajima, a u 2015. i 2016. godini prešli su vaše granice, uglavnom usmjereni prema sjeveru i zapadu Europe, pronašavši u vama valjano utočište. Hitna solidarnost ponuđena onima koji su tada bili u najozbiljnijoj potrebi zbog gubitka tolikih voljenih, uz dom, rad i domovinu, služi vam na čast i govori o duši vašega naroda koji, poznavajući oskudicu, u solidarnosti i dijeljenju dobara prepoznaje puteve svakoga autentičnog razvoja.

Želio bih izraziti posebnu počast jednoj od vaših slavnih sugrađanki koji su, potaknuti Božjom ljubavlju, učinili ljubav prema drugima vrhovnim zakonom svoga postojanja, izazivajući divljenje diljem svijeta i inaugurirajući specifičan i radikalan način. staviti se u službu napuštenih, odbačenih, najsiromašnijih. Jasno se pozivam na onu koja je širom svijeta poznata kao Majka Terezija iz Calcutte (Kolkata). Rođena je u predgrađu Skoplja 1910. godine pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Vršila je svoj apostolat u Indiji, u skromnom i potpuno samopredanju, a preko svojih sestara dosegla je najrazličitije geografske i egzistencijalne granice. Drago mi je što mogu otići moliti pred njoj posvećen spomenik, sagrađen na mjestu crkve Presvetog Srca Isusova, u kojoj je krštena. S pravom ste ponosni na ovu veliku ženu. Potičem vas da nastavite raditi s predanošću i nadom da sinovi i kćeri ove zemlje, po njenom primjeru, otkriju i dosegnu te sazriju u pozivu koji im je Bog namijenio.