Vjernici župne zajednice Sveti Kuzam, a i šire, okupili su se u petak navečer, 26. rujna, kako bi proslavili blagdan svojih svetaca zaštitnika, svetih Kuzme i Damjana. Euharistijsko slavlje predvodio je Vjekoslav Kovač, župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Kantridi u zajedništvu s upraviteljem župe sv. Andrije u Bakru, Zdenkom Lendlom, dekanom Bakarskog dekanata, Markom Šarićem, nadbiskupijskim vikatorm za pastoral Mariom Gerićem te ostalim svećenicima bakarskog dekanata. Posebno drag gost za euharistijskim stolom bio je mons. Giuseppe Vosilla, koji se pridružio braći svećenicima u još jednom obilježavanju blagdana župne zajednice, a koji je službovao u Bakru punih 27 godina.
Propovijed je predslavitelj mise, Vjekoslav Kovač, započeo usporedbom Isusovog i današnjeg vremena, te važnošću molitve: „Evanđelje nas vodi na Goru blaženstava iznad Kafarnauma, gdje se Isus povukao u osamu. U molitvi je izabrao svoje učenike, ne neke posebne ljude, nego siromašne, jednostavne ljude. Mi danas živimo u većoj dinamici nego ikada prije, stoga je ovo privilegirani trenutak: sat vremena u osami sa Gospodinom. Možemo hraniti svoju vjeru, pričestiti se njegovim riječima kao i njegovim tijelom."
Na spomen Isusovog preokretanja naše logike blaženstava, rekao je da „biti zdrav, sit, osiguran, radostan nije baš loše, mislili bi. On ističe da blaženstvo pripada onima koji su gladni, koji plaču, koje progone. Isus je namjerno to rekao, jer zna jedno, a to je da kada smo namireni, siti, otuđeni i živimo zadovoljni sa sobom, imamo jednu napast. Nemamo potrebe imati otvoreno uho za ono što nam Gospodin želi darovati. Kada imamo neku neizvjesnost, kada ne ide najbolje, tada otvaramo uho da nam Gospodin pomogne." Nastavio je postavivši okupljenim vjernicima pitanje: „Koje je moje i tvoje siromaštvo s kojim sam došao na ovu euharistiju? Možda su to problemi naših najbližih članova obitelji, župljana, možda neko unutarnje siromaštvo koje ne mogu prihvatit, slabosti, grijesi. U svojim rukama držite svoje siromaštvo, to su Gospodinu vrata kroz koja ulazi da nas poslužuje." Spomenuvši svetce zaštitnike, Kuzmu i Damjana, vjernicima je poručio: „Bili su to liječnici, braća blizanci, kojima su ljudi dolazili sa svojim boljkama. I ovo evanđelje koje smo čuli je Lukino evanđelje, a koji je također bio liječnik. On je pisao o Isusu koji je najbolji liječnik, uvijek okrenut nama, s njime možemo ući u odnos. Ne tjera nas samo siromaštvo Isusu, već nadahnuti može i međusobna ljubav." Usporedbu svetaca zaštitnika propovjednik je povukao i sa svetim Stjepanom koji je kao „đakon darovao život ne samo kao mučenik nego i svojim djelovanjem za one najpotrebitije. Uzrok njegovog mučeništva nije bio grijeh, nego tuđa mržnja koja je pala na njega. Ipak, dao je svjedočanstvo ljubavi, te time promijenio povijest odgovorivši na mržnju ljubavlju. Sveti Kuzma i Damjan su bez naplate pružali liječničke usluge, oni su do kraja i besplatno darivali život. Njihov život je bio, kao i Stjepanov, u Gospodinu, i mogli su otvarati nebo drugima kao znak njegove ljubavi." One koji su znak Isusove ljubavi često prate određene teškoće ljudskog neshvaćanja, čak i mržnje, a tako su i svete Kuzmu i Damjana „za vrijeme cara Dioklecijana pokušali utopiti, poslali na lomaču, pokušali ih kamenovati, obezglaviti ih. No, ljubav koju su davali je nadvladala. Ima jedna legenda kada je papa Feliks dao posvetiti crkvu ovim zaštitnicima, sakristan te crkve, bolestan od gangrene, u snu je vidio Kuzmu i Damjana kako raspravljaju o pomoći oboljelom. Probudio se sa zdravom nogom." U zaključku propovijedi, kazao je: „ Besplatna Božja ljubav davala je nekim svecima sposobnost biti i čudotvorci. Najveće čudo je da naša nutrina zacijeli, da ljubav u nama pobijedi."
Na kraju misnog slavlja, okupljenim vjernicima obratio se i mons. Giuseppe Vosilla, sada umirovljen, ali nekada 37 godina župnik u Bakru pod čijom je upravom i zajednica svetih Kuzme i Damjana. U obraćanju prisjetio zajedničkih pothvata oko uređenja župne crkve, poput uređenja vitraja ili izrade autohtonih prizora križnog puta, rada lokalne umjetnice Vide Grbac. Na kraju, svojim nekadašnjim župljanima je rekao: „Želim vam mnogo zdravlja duše i tijela, neka vas čuva zagovor Kuzme i Damjana. Bog vas poživio. Aleluja!"
Posebne zahvale uputili su predslavitelj misnog slavlja, Vjekoslav Kovač, sadašnji župni upravitelj, Zdenko Lendl i mons. Giuseppe Vosilla mežnjaru i glavnom pokretaču mjesnih i župnih događanja Lorenzu Tommasiju i supruzi Anki koji već tri desetljeća brinu i pomažu župnicima na dobro župne zajednice sv. Kuzme i Damjana.
Tekst: Katarina Isailović i Eva Marković
Foto: Miljenko Šegulja
