Župljani župe sv. Antuna Padovanskog s Kantride, na čelu s župnikom vlč. Vjekoslavom Kovačem, kao i župljani s Pećina i Sušaka, u subotu 17. rujna zajedno su hodočastili u goransko svetište Majke Božje na Svetu Goru kraj Gerova prigodom blagdana Gospe Karmelske.Svečano misno slavlje predvodili su vlč. Vjekoslav Kovač, župnik Kantride i vlč. Ivan Marković, župnik gerovski i čuvar svetišta na Svetoj Gori. U protekloj godini dana uz veliki trud i mnoštvo dobrotvora unutrašnjost Svetišta je lijepo uređena kako bi svi hodočasnici mogli primiti duhovnu okrjepu i pomoć Majke Božje Svetogorske u ovom prekrasnom goranskom svetištu koje je poslije Trsata najpoznatije marijansko svetište u Riječkoj nadbiskupiji. Hodočastiti Mariji u njeno Svetište u zelenilu Svete Gore, često znači hodočasnicima otkriti biser pučke pobožnosti i duhovne povijesti u srcu Gorskog kotara koja svjedoči o dubokim kršćanskim korijenima i stoljetnoj tradiciji ne samo goranskog i primorskog kraja, već i susjednog nam slovenskog naroda.

 

Unatoč kišnome vremenu koje je hodočasnicima otežalo dolazak u Svetište, prije početka misnog slavlja čuvar Svetišta, vlč. Ivan Marković, izrazio je svima srdačnu dobrodošlicu i upoznao nas s nastankom, poviješću i ljepotom Svetogorskog karmelskog Svetišta i prirode koja ga okružuje: »Hodočasniku koji dolazi u svetište Majke Božje Svetogorske, teško se oteti dojmu da je na svojevrstan način uronjen u zajedništvo svih onih vjernika koji su tijekom stoljeća ovdje molili; s goranskom šumom i prirodom koja okružuje svetište, a čijoj se ljepoti divi i za koju osjeća da je mora poštovati; s domaćim goranskim čovjekom čije se trpljenje, trud i nada na raznolik način očituju u svetištu, i čiji su duh i umjetnost u njemu ostavili višestruke znakove kršćanske vjere, ljubavi i molitve. Jer upravo je kršćanska vjera, ukorijenjena u muškarce i žene koji su ovdje stoljećima živjeli, iznjedrila gradnju impozantnog Svetišta, i bila kadra izraziti ljepotu Boga koji preko Djevice Marije zahvaća u ljudsku povijest i vrijeme, i snagom svoje ljubavi ispunja trenutke svakidašnjeg života i rada, trpljenja, truda i muke. Svetogorska karmelska pobožnost otkriva sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj, koju se ovdje promatra kao mladu ženu, blaga majčinskog izgleda, plodnu i punu života, ali istovremeno i kao milosrdnu gospodaricu neba i zemlje po kojoj hodočasnici imaju milost u potpunosti predati svoje živote Isusu«.

 

U svečanom misnom slavlju vlč. Vjekoslav je istaknuo činjenicu koliko smo, unatoč lošem vremenu, imali potrebu doći na hodočašće i po Mariji primiti Božji pozdrav, predati se Isusu i  podijeliti radost i zajedništvo s drugima. Milost susreta s Bogom je ono što ispunjava naše srce i mijenja pogled na težinu situacije koju živimo. To se dogodilo i proroku Iliji, sv. Šimunu Štoku, sv. Ivanu od Križa koji su po Karmelu srca mnogih ljudi iznova obratili Bogu, i pomogli da su mogli napustiti idolopoklonstvo i rasti u pravoj vjeri. Majka Božja Karmelska želi i nas pomagati da napuštamo grijeh i sve što nas udaljava od Boga i da mu se predamo do kraja, kako bi živjeli u njegovoj ljubavi i Božjim očima gledali sebe i ljude oko nas. Na koncu smo ispred primorske freske „Mornara u oluji" riječima sv. Bernarda zazivali Mariju, Zvijezdu mora, da nas prati u olujama i opasnostima na moru našega života, i nauči uvijek gledati Krista koji nas sve želi dovesti u sigurnu luku vječne domovine.    

 

Nakon euharistije iza Svetišta s obližnjeg vidikovca svetogorske stijene uživali smo u predivnoj panorami kupske doline, goranskih šuma i planinskih vrhova koji omeđuju horizont. Autobusom smo nastavili hodočašće i preko Tršća i Parga spustili se u Čabar, gdje su nas srdačno dočekali gradonačelnik Antonio Dražović i kustos Damjan Kovač. U obilasku dvorca Zrinskih upoznali su nas s europskim projektom Interpretacijskog centra Putovima Frankopana, te nas vodili u razgledavanje zavičajne zbirke Grada Čabra i galerije slika Vilima Svečnjaka. U Plešcima smo se okrijepili uz dobar ručak i ukusnu hranu i piće ugostiteljskog objekta "Pr Lipe" Bernarde Štimec, nakon čega smo prekoputa razgledali i pomolili se u predivnoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva. U obližnjem Zamostu posjetili smo Selankin mlin i gospodarstvo obitelji Žagar, a zatim se uz divote krajolika rijeke Kupe i kupske doline uputili prema Brodu na Kupi, u čijem središtu dominira Kaštel Zrinskih iz 17. stoljeća kojim upravlja Prirodoslovni muzej Rijeka, gdje nam je voditeljica Klara Bukovac predstavila Interpretacijski centar Frankopana i upoznala sa sadržajem i budućim planovima oko muzejske podstave Dvorca Zrinskih. Nakratko smo se još pomolili u župnoj crkvi Marije Magdalene sa župljanima koji su se uz svoga župnika, uvijek revnog i gostoljubivog vlč. Josipa Tomića, pripremali za skorašnju proslavu župnog patrona.   

 

Što reći nego da smo zahvalni dragome Bogu koji nam je podario živjeti još jedno prekrasno hodočašće, a na koncu i ugodno sunčano vrijeme, po kojemu smo se uz molitvu i pjesmu u večernjim satima vratili u Rijeku, ispunjeni zajedništvom, bogatim sadržajem i divotama koje nam je Bog dao vidjeti i uživati. Dojmovi? Goranski čovjek – goranin, voli svoj kraj, Crkvu, odan je vjeri i gostoljubiv. Pokazalo se to u razgledavanju stoljetnih crkava i u susretu sa laicima, ali i u odnosu vjernika i njihovih pastira, koji puku Božjem služe na ovim lijepim prostorima koji odišu uzvišenošću Božje prirode, a ukrašeni su predivnim crkvama koje svojom ljepotom uzdižu čovjekov duh k Bogu, Stvoritelju svega svijeta.