Župljani sv. Antuna Padovanskog s Kantride, na čelu s našim župnikom vlč. Vjekoslavom Kovačem, kao i župljani s Pećina i Sušaka, u subotu 12. rujna o. g. zajedno smo hodočastili u goransko svetište Majke Božje Karmelske kraj Gerova. Riječka nadbiskupija uz najpoznatije marijansko svetište na Trsatu i ostala svetišta, u svojoj riznici marijanske baštine ponosno ističe i Svetište Majke Božje u zelenilu Svete Gore, biser pučke pobožnosti i duhovne povijesti u srcu Gorskog kotara koje svjedoči o dubokim kršćanskim korijenima i stoljetnoj tradiciji ne samo goranskog i primorskog kraja, već i susjednog nam slovenskog naroda.

Zahvalni smo dragome Bogu na prekrasnome vremenu koje nam je podario i svečanom euharistijskom slavlju u kojemu smo gledajući na Mariju milosno predali svoje živote Isusu. U euharistijskom slavlju je uz župnika Vjekoslava koncelebrirao i mrkopaljski župnik vlč. Ante Zovko, također hodočasnik sa svojim župljanima, a liturgijsko pjevanje i glazbu animirao je zbor mladih obitelji Nemetz, Cerovac i Glavan s Kantride. Srdačnu dobrodošlicu i tople riječi zahvale uz tradicionalni blagoslov jelovih grančica uputio je novi gerovski župnik i čuvar Svetišta vlč. Ivan Marković koji nam je progovorio o ljepoti Svetišta i prirode koja ga okružuje:

»Hodočasniku koji dolazi u svetište Majke Božje Svetogorske, teško se oteti dojmu da je na svojevrstan način uronjen u zajedništvo svih onih vjernika koji su tijekom stoljeća ovdje molili; s goranskom šumom i prirodom koja okružuje svetište, a čijoj se ljepoti divi i za koju osjeća da je mora poštovati; s domaćim goranskim čovjekom čije se trpljenje, trud i nada na raznolik način očituju u svetištu, i čiji su duh i umjetnost u njemu ostavili višestruke znakove kršćanske vjere, ljubavi i molitve. Jer upravo je kršćanska vjera, ukorijenjena u muškarce i žene koji su ovdje stoljećima živjeli, iznjedrila gradnju impozantnog Svetišta, i bila kadra izraziti ljepotu Boga koji preko Djevice Marije zahvaća u ljudsku povijest i vrijeme, i snagom svoje ljubavi ispunja trenutke svakidašnjeg života i rada, trpljenja, truda i muke. Vjernike, koji su se na blagdan Male Gospe slijevali s raznih strana Hrvatskog primorja, Gorskog Kotara i Slovenije, veselilo je promatrati čudotvorni kip Gospe od milosti, čije je lice puno ljepote i miline vjekovima otkrivalo radosnu pobožnost. Svetogorska pučka pobožnost doista otkriva sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj, koju se ovdje promatra kao mladu ženu, blaga majčinskog izgleda, ali istovremeno i kao milosrdnu gospodaricu neba i zemlje«.

Nakon euharistije s obližnjeg vidikovca iza crkve uživali smo u predivnoj panorami i krajobrazu kupske doline, goranskih šuma i planinskih vrhova koji omeđuju horizont. U Zamostu smo posjetili Selankin mlin i gospodarstvo obitelji Žagar, u Plešcima se pomolili u crkvi Presvetog Trojstva, ručali prekoputa crkve u ugostiteljskom obrtu „Bernarda", a zatim na povratku još razgledali ribnjak u Mandlima, novoobnovljenu župnu crkvu u Turkima, s čijim nas je povijesnim znamenitostima, karakteristikama i aktualnim stanjem župa kupske doline upoznao i vrlo gostoljubivo primio župnik vlč. Josip Tomić. Na koncu smo u Delnicama posjetili Popovićev mlin i u Rijeku se vratili u večernjim satima ispunjeni zajedništvom i obogaćeni mnogim divotama koje nam je Bog dao vidjeti.

         Dojmovi? Goranski čovjek – goranin, voli svoj kraj, Crkvu, odan je vjeri i gostoljubiv. Pokazalo se to u razgledavanju stoljetnih crkava i u susretu sa laicima, ali i odnosa laika s njihovim pastirima, goranskim svećenicima koji puku Božjem služe na ovim lijepim prostorima koji odišu uzvišenošću Božje prirode, a ukrašeni su predivnim crkvama koje svojom ljepotom uzdižu čovjekov duh k Bogu, Stvoritelju svega svijeta.