Nalazite se u >
Župni događaji
O početku i značenju korizme
„Obratite se i vjerujte evanđelju!"
„Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!"
„Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!"
Ove rečenice svatko od nas čuo je već
puno puta u obredu pepeljenja.One nam u svijest dozivaju
prolaznost ljudskog života i činjenicu da je čovjek bez Boga prah i da će se u
prah pretvoriti. kako je važno povezati svoj život s Onim koji ne prolazi, i
čijom smo ljubavlju koja ne umire, željeni i stvoreni.
Korizma
je put povratka Bogu, vrijeme koje služi tome „da provjerimo putove kojima
idemo" i ponovno otkrijemo „temeljnu povezanost" s Ocem o čemu sve ovisi. Ne
smijemo slijediti prah „stvari koje danas jesu, a sutra iščeznu", nego raspoznati
kamo naše srce stremi i usmjeriti „kompas" svojega života prema životu u Bogu
koji ne prolazi. Kao što je to bio slučaj s izraelskim narodom kad je napustio
Egipat. „Bilo je teže ostaviti onaj Egipat koji su uvijek nosili u svojoj duši,
no napustiti zemlju Egipat", Korizma je, dakle, „izlazak srca iz ropstva
grijeha na slobodu i život djece Božje".
Da
se ne bismo izgubili i zalutali na tome putu trebamo stati pred Isusov križ: to
je tiho Božje prijestolje. Gledajmo svakoga dana njegove rane, rane koje je On
ponio u Nebo i pokazuje ih Ocu, kroz sve dane, u svojoj molitvi i zagovoru za
nas. Gledajmo svakoga dana njegove rane. U njegovim ćemo probijenim udovima i
boku prepoznati našu prazninu, naše nedostatke i rane svojih grijeha. A ipak
upravo tamo vidimo da Bog ne upire prstom u nas, nego nas dočekuje širom
raširenih ruku. Zato je milost u ovom jakom vremenu korizme upraviti svoj
pogled i zagledati se Isusove rane, jer samo kada vidimo i kušamo tu ljubav
koju Bog ima prema nama, osjetimo želju da mu se približimo, i to je obraćenje.
Otuda kreće naše obraćenje: to je zahvalni odgovor na divno otajstvo Božje
ljubavi.
Neka
nam ova korizma ne bude samo izvanjska, kozmetička, nego istinski duboka i plodonosna,
jer uistinu postoji snaga Božjega milosrđa koja izvire iz srca samoga Boga i
sada je milosni trenutak koji treba prihvatiti kaže sv. Pavao, i Isus nam je to
jasno rekao u Evanđelju, a i sami smo toga svjesni: ne čini nas pravednicima
pravednost koju izvana činimo pred ljudima, nego nutarnji iskreni odnos s Ocem.
Ako ćemo iskreno, svjesni smo da ne treba Bogu naša korizma, već nama! Pomozi
nam, dobri Bože, čistiti naš pogled, da očima vjere možemo gledati tvoja djela
u našem životu. Isprazni iz nas svaku zloću i pokvarenost, kako bi mogao uliti
slatkoću i radost svoje ljubavi i milosrđa. Oslobodi nas ponaosob i kao župnu
zajednicu rastresenosti, površnosti i otuđenosti, i udijeli nam milost Gospodine
da naš svakodnevni život i zajednički korizmeni hod bude obasjan svjetlom tvoga
uskrsnuća.
Pomolimo se: Gospodine, započeli smo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi. Koristeći to trostruko oružje svjetla koje nam daješ za kršćanski boj, daj nam udijeli i jakost protiv navala duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Ti koji si iz ljubavi prema nama bio napastovan i prvi ušao u borbu protiv Đavla, pomozi i nas da se, oslonjeni na tvoju pobjedu, odričemo Sotone i svih njegovih djela i zavodljivosti, kako bismo prispjeli Uskrsu u radosti duha. Amen.
Milosti je čas, Isus zove nas!
