Na gradskom groblju Kozala u Rijeci 09. rujna o. g ispratili smo u kuću našeg Nebeskog Oca dragoga brata u Kristu i svima poznatog župljanina Marčela Šujevića. Sprovodne obrede, kao i oproštajno slovo pred obitelji Šujević, rodbinom, brojnim svećenicima i redovnicima, te okupljenim župljanima i prijateljima predvodio je župnik Kantride vlč. Vjekoslav Kovač. Svjedočanstvo vjere, molitve, ljubavi i svakodnevnog radosnog služenja u brojnoj obitelji, tijekom 46 godina radnog staža u brodogradilištu 3. MAJ, kao i u pastoralnim aktivnostima župe sv. Antuna Padovanskog na Kantridi, učinilo je vidljivim Božju ljubav i donijelo plodove svetosti u životu i djelima našega brata. Sa suprugom Gabrijelom bili su braku gotovo 50. godina, spremni uskoro proslaviti i zlatni pir u krugu brojne i lijepe obitelji njihove petero djece: Sandre, Sebastijana, Danijela, Irene i Josipa, kojima još jedanput u ime svih župljana Kantride izražavamo iskrenu kršćansku sućut. Kao član mješovitog župnog zbora Kantrida i pouzdan suradnik voditeljici č.s. Kruni Samardžiji, te dugogodišnji član ŽPEV-a, i uz suprugu Gabrijelu sakristan i suradnik više salezijanskih župnika, ostati će zapamćen u memoriji župljana ne samo kao vjeran i požrtvovan otac i radnik, nego i kao savjestan, točan, pošten i radostan čovjek, spreman za šalu, smijeh, feštu i pjesmu koju je jako volio, ali isto tako uvijek na raspolaganju kada je trebalo drugome pomoći i dobru riječ uputiti. Vjerujemo da je veliki Božji dar Marčelu, kao i svima iz obitelj Šujević, bilo svećeničko i redovničko zvanje sina Sebastijana, sadašnjeg ravnatelja isusovačkog kolegija u Osijeku, koji je u župnoj crkvi sv. Antuna na Kantridi predvodio sprovodnu misu za pokojnog oca u koncelebraciji 14-torice svećenika. U homiliji se pater Sebastijan spomenuo čežnje za nebeskom gozbom koja je upisana u srce svakog čovjeka i zahvalio dragome Bogu u ime svih iz obitelji na jednostavnom primjeru i svjedočanstvu voljenog oca i supruga Marčela. U začeču je u DNK zapisana čežnja u našu dušu da stremi Bogu i čezne ponovno vratiti se izvoru i punini života. Snagu te čežnje može nam približiti bilo ljudsko ili vjerničko iskustvo. Što se tiče ljudskog iskustva, dovoljno je sjetiti se svih onih osoba koje su doživjele kliničku smrt, te su nakon tunela koji ih je vodio do sjajne svjetlosti bile toliko ispunjene ugodnošću doživljaja, da nisu više imale želju to ostaviti i vratiti se u život, iako su na zamlji imale lijepe obitelji i svakodnevicu.  Predokus te nebeske gozbe i blažene sreće ovdje na zemlji što se tiče vjerničkog iskustva je sv. euharistija koja nas sve više preobražava, posvećuje i suobličuje slici Sina Božjega, našega Gospodina. U euharistiji se združuje nebo i zemlja, te i u našim bližnjima i svetima možemo gledati i čeznuti za onim što Gospodin sprema za sve one koji ga ljube.

 

Godinu pandemije koronavirusa, koja još uvijek ograničava i obilježava našu ljudsku i životnu svakodnevicu, pamtit ćemo i po činjenici da su iz naše župne obitelji sv. Antuna u nebesku Slavu prešle neke vrlo poznate i svima nam drage osobe kao Dinko Kudrić, Sonja Antić, Nenad Lolić, Bruno Runko i nedavno Marčelo Šujević. Do ponovnog susreta u Nebu - Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima!

 

Bože beskrajnog milosrđa, povjeravamo ti duše naših dragih... Neka nitko ne strahuje od susreta s tobom, nakon zemaljskog putovanja, u nadi da će biti primljen u zagrljaj tvoga beskrajnog milosrđa. Neka nas sestra tjelesna smrt nađe budne u molitvi i pune svakovrsnog dobra učinjenog tijekom našeg kratkog ili dugog života. Neka nam BDM, Gospa žalosna, koja je patila podno križa dramu Kristove smrti i sudjelovala zatim u radosti njegova uskrsnuća, pomogne sve više shvaćati vrijednost molitve za pokojne. Oni su nam blizu! Neka nas Ona, Vrata nebeska, podupire na svakodnevnom hodočašću na zemlji i pomogne nam da nikada ne izgubimo iz vida posljednje odredište života a to je Nebo, raj i vječno zajedništvo s bližnjima i svetima. A mi s tom nadom koja neće nikada razočarati kročimo naprijed u vjeri i ljubavi!