Nalazite se u >
Meditacije
Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove
Euharistija nije jednostavno slavlje. Od samog početka Božje objave, za tjelesnog čovjeka je i izazovno pitanje koje svatko od nas u sebi nosi i svakodnevno se suočava s ovim izazovnim pitanjem: "Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?" (Iv 6,52). Euharistija nije i nikad neće biti sredstvo kojim se reklamira vjeru. Prva crkva je u počecima učinila tako malo na tom području, imala je samo katehezu krštenih.
Ipak Euharistija je najavljena još u Sarom Zavjetu, u brojnim inicijativama i nenadmašivoj pripremi srdaca siromašnih koji dolaze kako bi ispunili svoju neutaženu žeđ za Stvoriteljem.
Sjetite se kako je Izrael imao iskustvo začuđujuće djelotvornosti Božanske riječi: iz usta Boga, ne vraća se izgovorena riječ u njega, ako nije učinila ono što je On želio. Isus je svojim utjelovljenjem ostvario božanski plan, rodio se kao čovjek, bio je prisutan u životu ljudi, uspostavio je u svojoj zajednici puni intenzitet životnog zajedništva. Na kraju, podsjećamo kako živo očekivanje Božje dolazi, kao nezamisliv znak pouzdane nade.
Kako razumjeti da je Isus bio živi kruh koji je sišao s neba? Kad daruješ dar prijatelju uvijek daješ sebe. Krist nam daruje ukupnost njegove prisutnosti u poniznom i krhkom znaku Euharistijskog kruha, pod jednim uvjetom ako istinski doživljavamo svaki dan, kao što je Izrael u pustinji doživljavao, našu glad, žeđ i naše siromaštvo. Od Euharistije možemo prijeći u konačnu pričest, u vječno prebivalište gdje će Bog biti naša slava, zauvijek…
