Velika subota
„Što je ovo danas?
Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost jer Kralj
spava. Zemlja se prestrašila i
zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog
je umro u tijelu i oživio podzemlje. Očito je najprije potražio praroditelja
Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami
i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama
i s njim zarobljenu Evu.
Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao
praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: „Gospodin moj
bio sa svima." Krist je Adamu odgovorio: „I s duhom tvojim!" Uhvatio ga za
ruku, podigao i rekao: „Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist
rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i
radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su
okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima:
Ustanite! A tebi zapovijedam:
Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u
podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih!
Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, iziđimo odavde!
Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba."
Iz Drevne Homilije na Veliku subotu